Tata i mama kolo vode

Možda vam nije bitno, ali dobili smo i večeras bitku s uspavljivanjem, malo tata, malo mama. Naša dva vrtuljka su ispraznila svoje baterije i sad spavaju. I tako, sutra, neke nove bitke. Do tada, imamo vrijeme za sebe. Ili nas. Ili, uopće nemamo ni volje, ni vremena. Pisala sam, jednom prilikom, već nešto vezano za nas, o tome kako smo mi.

Dvoje djece je drukčije nego jedno, poprilično

Sad, pišem ponovno, s odmakom i iz druge perspektive. Onda smo imali samo jedan vrtuljak, a sad, kad nam je život od jutra do večeri lunapark, stanje je malo drukčije. Zapravo, u zadnje su nas vrijeme malo zabrinuli prijatelji. Neki se razvode, neki se ne vole više, neki su se razveli, drugi razmišljaju o tome. A nas dvoje?

Kad bi malo bilo lakše…

Nas dvoje baš pokušavamo pogoditi kombinaciju na Eurojackpotu, čisto da nam bude malo lakše. Barem da skinemo s leđa dio kredita. Dakle, ne mora biti Eurojackpot, ali, ono, da pogodimo više od jednog ili dva broja koliko inače pogodimo. Zapravo, razmišljamo, kud je ovaj svijet krenuo i zašto se sve nizbrdo kotrlja? Zar nismo upravo bili u izgradnji boljeg svijeta za našu djecu, još boljeg od ovog kojeg imamo (ne računajući sve što je išlo nizbrdo od 2019.)?

Nas dvoje imamo skoro šest godina

Nemamo puno, ali, opet, imamo lijep period iza sebe i još ljepše planove ispred sebe. Nekome je šest godina malo, nekome puno, a nama je dovoljno da bismo bili ponosni na sve što smo ostvarili u šest godina.

O.K. smo, ne možemo više od toga trenutno biti

I, dok je korona mnogima bila kao odron i poslala ih u nepovratno, mi smo u ovom periodu nastavili istim tempom. Ili, skoro istim. Jer, došle su njih dvije, svijet nam se potpuno promijenio i život je drukčiji nego li u našim prvim godinama. Teško je ulaziti u to zašto su mnoge veze i brakovi propali ovih godina, ali možemo se baviti time kako smo se mi očuvali.

Posljedice drukčije stvarnosti

Naša drukčija stvarnost su njih dvije. Prije smo mogli planirati u zadnji čas, otići kad nam se nekamo išlo i ne previše razmišljati. Sad nam sve u životu određuju njih dvije. Njihovo spavanje, njihovi obroci, njihove viroze i odlasci na spavanje. Pa, ipak, shvatili smo da se ne moramo stalno držati rasporeda. Jer, ako ćemo tako, dočekat ćemo da krenu u školu, a onda će nam školske obveze priječiti da uživamo kad poželimo.

Baterije su nam stalno pri kraju

Shvatili smo da smo i onako stalno umorni i da nas ovaj tempo bespoštedno gazi. Pratiti njih dvije je jedan ozbiljan maraton kojem ne vidimo kraja. Ali, nema veze. Prihvatili smo situaciju i pustili da nas nosi struja. I lakše nam je postalo otkako smo prihvatili da će nam još nekoliko godina biti poprilično naporno. No, odlučili smo da ćemo iskoristiti vrijeme na najbolji mogući način jer ne želimo žaliti za propuštenim.

Bismo li mogli biti bolje?

Bismo.

  • Kad bismo se malo više odmarali.
  • Kad bismo mogli sjesti i u miru popiti kavu, pročitati nešto ili pojesti ručak.
  • Kad bismo mogli ujutro malo duže ostati u krevetu.
  • Kad bismo nedjeljom mogli ustajali u doba kad ustaju svi koji nisu tata ili mama.
  • Kad bismo mogli otići nekamo iz prve, bez da nas nekoliko puta spriječi viroza.
  • Kad bismo se za odlazak iz kuće spremali manje od prosječna dva sata.
  • Kad bismo rjeđe viđali rub provalije izazvan umorom ili glađu.

O.K. smo i tata i mama

Zato kažemo da smo O.K. nosimo se sa svime ovim iznad i znamo da to jednostavno ne možemo izbjeći. Tu smo, preživjet ćemo to, a onda će doći vrijeme za neke nove avanture. I, baš se svemu veselimo.

Dok još nismo bili mama i tata

Sjetimo se naših putovanja, pa već, polako, razrađujemo planove za putovanja s njih dvije. Mislimo kako će putovanja s njima biti jedna nova razina svih ljepota i iskustava koja smo doživjeli dok smo sami putovali.

Nego, kako to da smo mi i dalje dobro?

Mi smo od početka svaku promjenu prihvatili kao jednu nadogradnju naše priče. I, svjesni smo da ćemo biti tek za 17 godina, otprilike, slobodni kao u našim prvim godinama. Samo, onda će nas boljeti koljena ili nešto drugo pa nećemo prehodati pola Rima u tri dana. Ipak, kontinuirano radimo na nama, pazimo se i nalazimo vrijeme barem da zajedno vegetiramo na kauču sat, dva prije spavanja. I, rekli bismo, pustili smo da naša veza sazrijeva, živimo u sadašnjosti i suočavamo se sa svim izazovima koje nam život nosi.

Sličnosti su bitne, privlačne i još jače nego li prije

Kad mi netko kaže da se razlike privlače, mislim si, mhm. No, zapravo, treba balansirati. Nas smo dvoje poprilično slični i to je posebno došlo do izražaja u ovom periodu karantena i izolacija. Jednako asocijalni, poprilično sličnih interesa i stavova, navika i potreba, ne trošimo energiju koju moraju trošiti oni koji su na ovom području različiti. S druge strane, ja sam vječni optimist ili osoba koja neće prihvatiti činjenice i predviđanja. On će proučiti sve činjenice i biti u pravu. Kao što je već na početku pandemije znao kako će se stvari odvijati, tako je prije dva mjeseca bio svjestan da će se dogoditi upravo ova katastrofa koja se događa. I, nakon što je opet ispalo da je dobro predvidio, samo sam ga zamolila, neka nam idući put tako predvidi brojeve za EuroJackpot.

Povjerenje i komunikacija

Nijedan odnos ne može funkcionirati bez povjerenja i komunikacije. Barem ne dugoročno. I, tu nema neke filozofije. Odnos ne može funkcionirati ako nedostaje povjerenja ili ako komunikacija šteka. Zato, kad dođete kući, ostavite mobitele i tablete, pričajte, prepričavajte i recite što vam je na umu, srcu i duši.

Vrijeme za sebe

Svako od nas ima vrijeme za sebe i svoje aktivnosti. To je iznimno bitno. Ne moramo biti stalno skupa kad možemo, nego, imamo svoje hobije koje ne dijelimo. Mato ode na odbojku, zabavlja se Warhammerom. Ja se zabavljam izradom igara i aktivnosti za njih dvije, uživam u yogi i tako provodimo vrijeme odvojeno.

Naša misija

Želimo ostati jaki i hrabri, imati naš svijet koji je lijep i siguran i u kojem će se njih dvije imati priliku odrasti u sretne, zadovoljne i sigurne djevojčice, djevojke i žene. Želimo im pružiti mir  i učiniti naš dom mjestom koje će im biti mjesto u kojem mogu izraziti sve što misle, žele i osjećaju. Zato, najvažnije nam je da naša veza raste i razvija se i bude još bolja. I zato, volite se i pazite, zauvijek. Biti tata i mama ozbiljna je odgovornost.