Znanosti koje proučavaju zašto je život čupav i dlakav
Danas je trebao biti običan petak, plan nam je bio predati zahtjeve za osobnu i posjetiti Muzzu – tjedan znanosti. No, to je petak u sastavku nekog osnovnoškolskog djeteta. Naš je petak više ličio na zaplet iz meksičke sapunice. I sad, dok ovo pišem, već sam odspavala jednu rundu uspavljujući njih dvije.
Keep calm and MUP ima redomat na internetu
Blagodat života u manjim gradovima je što možete uzeti broj za predaju zahtjeva za dokumente preko interneta i doći obaviti kad to odaberete, određeni dan, u određeno vrijeme. U Zagrebu to ne ide tako, ipak morate uzeti slobodan dan, ali praćenje reda u MUP-u preko interneta ipak olakšava stvar.
Što sve možete u životu napraviti dok čekate na red?
Mi smo jutros u osam i 18 minuta uzele broj. Ravno sto brojeva bilo je na redu za njihove osobne, te 15 za moju vozačku. Ok, mislila sam si, izdržat ćemo mi to, ima dosta šaltera. Ima, ali za vozačke, za osobne u Heinzlovoj rade dva ili tri. Žena koja je bila na redu pokraj mene, došla je s četvero djece. Trebam pet osobnih i pet putovnica. Dakle, ona će na šalteru provesti, otprilike pola sata. I, tako to ide, neki ostaju dulje neki kraće na redu, pa se tri broja ne pojave… Ove komplikacije su izvan svake znanosti, više znanstvene fantastike.
Nije mi trebalo dugo
Shvatila sam nakon nekoliko minuta kako ovo s njih dvije neće ići. Osim toga, imam sastanak u 12 i još bi njih trebala nahraniti i pospremiti na spavanje. No, pitanje je hoće li se zvijezde poklopiti da Mato stigne kući na vrijeme i bude s njima dok sam ja na sastanku.
Njuh mi je govorio ispravno
Nanjušila sam odmah kako bi sve moglo otići u krivo i brzinski dogovorila s bakom da ih ona preuzme od 10 do popodne dok sve ne riješim. Kad sam ostavila njih dvije, skoknula sam doma i skuhala ručak. Često, u nedostatku inspiracije, za ručak bude ono što iskombiniram nakon što počnem kuhati jednu namirnicu. Tako je bilo i danas. I dok sam tipkala zadnje rečenice bloga o radionici s dr. Rajovićem, shvatila sam kako mi je vrijeme da krenem na sastanak.
Koja znanost ovo izučava?
Dakle, od pola devet ujutro kad je na redu bio broj 38, došli smo u podne do broja 68. Ako ovako nastavimo, kad ću doći na red? Naravno, od 12 pa do 12,30 kad sam završila sa sastankom, došli smo do broja 103. Ovaj redomat je pravi spas. Uglavnom, dođete ujutro, uzmete broj, odete obaviti kupovinu, popijete kavu, skuhate ručak, odete na izlet, napravite roadtrip i vratite se i još imate vremena doći na red u Heinzlovoj.
Hala na Slavonskoj aveniji 3b
U njoj se odvija ovaj vikend Muzza – tjedan znanosti. Inače, nalazi se odmah prije (kad dolazite od Kvatrića) policije u Heinzlovoj i nije ju teško uočiti. Imale smo u planu A posjet Muzzi odmah u jutarnjim satima, ali nam je red za osobnu sve promijenio.
Oko 13 sam se konačno uputila prema MUP-u
Došla sam na red u 14.20 (za osobne). A, čim sam došla drugi put tamo, uzela sam ponovno broj za vozačku i, pogađate, više nije bilo 15 brojeva ispred, nego 150. Imala sam u planu odustati i doći neki drugi put po vozačku, ali opet to sve prolaziti… Neka, izdržat ću.
Inače, ako ste prije manje od pet godina radili dokumente, ne trebate novu fotku
Ja sam u toj kategoriji, ali… ALI… ADMINISTRACIJA RH LEVEL PRO. Dakle, radila sam dokumente prije šest godina kad sam se fotkala i onda prije malo manje od pet kad sam ih mijenjala zbog prezimena i onda nije trebala fotka. I, naravno, tu se ponovno počinje računati pet godina. I, što je bio danas problem? Pa, tu su fotku koristili već četiri puta pa se sad, ipak moram ponovno fotkati. Ok, ali zašto… Pa, eto, nema objašnjenje gospođa na šalteru. Što, izlizala se u kompjuteru? Što, moj se izgled promijenio? Što, ne znam ni ja što.
Mogu se otići brzinski fotkati kod tete na kiosku ili doći drugi put
Drugi put, druugiii puut, druiipuuut… Zvonilo mi je u glavi. Dobro, idem se fotkati pa se vratim preko reda. Barem da malo imam osjećaj kako sam na brzinu došla na red. Izgledam k’o razbojnik. Masno čelo, kosa krivo počešljana, bez ikakve šminke. Samo ja i moj prišt koji izgleda kao da i njemu treba rodni list, iznad usnice.
Sutra ćemo se još malo skuplje voziti
Obavila sam sve na kraju. Nije više uopće bitno. Uštedjela sam 12 kuna na tome što sam zaboravila platiti parking u drugoj zoni. Barem nešto. Sad ću se odmah počastiti i sladoledom. I, natankala sam svoj stari autić i sad je 400 kuna vrjedniji jer je rezervoar pun do vrha.
Vozila sam se prema Dubravi kad je počeo onaj smak svijeta
Nakon što sam se uparkirala u sporednu ulicu, počeo je pljusak, 20 sekundi kasnije, ušla sam u kuću skroz mokra. Srećom, kak’ je došlo, tak’ je i o’šlo pa smo već prije 16 došle u Halu.
A idemo nama po kartice kod tete?
Objasnila sam jutros Vendi kako ćemo im napraviti osobne kartice pa je ona, dok sam se ponovno parkirala kod policije u Heinzlovoj povezala kako sad konačno idemo po njih. Ne, idemo na Tjedan znanosti, tamo gdje smo jutros trebale ići. Ahaaa… Nije više ništa pitala, osim desetak puta tih pedesetak metara do Hale: “Je to tu?” “Tu je?” “Oćemo tu ući?”
I, kad smo ušle u Halu, izgubile smo pojam o vremenu
Mislila sam kako ćemo ostati do pola sata, ali sat i pol je prošlo za čas. I, bile bismo i dulje da smo došle ranije, ali glad i umor su kod Galadriel pred kraj samo isplivali na vidjelo.
Kutak za djecu vrtićke dobi
Osim što je većina toga namijenjena većoj djeci, postoji i sadržaj za vrtićki uzrast. Njima je najzanimljiviji bio kutak Senzomotorike izlagača Ida didacta. Penjalice, tobogani, lopte, ploče za balansiranje i pregršt rekvizita za senzomotoričke aktivnosti. Vendi je malo bila sramežljiva, a Galadriel se brzo prepustila istraživanju.
Budući da nije bila gužva, nisam ih požurivala
Ubrzo sam ušla u priču s gospođom koja je tamo radila. Bila je oduševljena Galadrielom jer nema pelene. Kad je rekla da nijedan njen jasličar nije skinuo pelene, shvatila sam da je odgojiteljica. Nekoliko minuta kasnije, shvatila sam da je odgojiteljica u vrtiću u koji sam ja išla. Ona i naša Tumalela (kuma Mirela) su kolegice. I, na kraju je ispalo da smo obje išle u isti vrtić i istu osnovnu, živjele dvije ulice dalje i da smo samo nekoliko godina razlike. A kad se nekoliko trenutaka kasnije pojavila ravnateljica vrtića koja je u vrijeme kad sam ja bila u vrtiću, tamo bila pedagoginja, priča je dobila jednu novu razinu.
U svom svemiru
Vendi se već samostalno zabavljala u Snoezelenu – višeosjetilnom području s pješčanikom, različitim kockicama i oblicima za sastavljanje, čudima kakva mi u vrtićima nismo imali. Družile smo se s ravnateljicom koja nas je uputila pram Laboratoriju svjetlosti i boje. Obje su bile oduševljene i potpuno prepuštene istraživanju. Vendi me uopće nije doživljavala, a Galadriel je tu i tamo provjeravala jesam li blizu, ali čak je sama s ravnateljicom otišla prema Laboratoriju svjetlosti i boje.
Čitanje s razumijevanjem
Na ulazu u tamnu sobu gdje su različiti svjetlosni podražaji, piše kako je potrebno skinuti cipele prije ulaska u bazen s lopticama. Ja sam ušla za njima unutra, a ispred ulaza osjećam kako me ubija pogledom žena koja tamo stoji i nekoliko sekundi kasnije čujem ju: “Gospođo, trebate se izuti, tu piše.” – Mmmm, da, za bazen s lopticama, ali tamo ne idem. (trep, trep). Gleda ona ponovo u nevjerici papir i shvati da je zabrijala. Naravno, ton joj je bio previše bahat da bi se ispričala. Samo je šutjela, a ja sam nastavila hodati za njima. Zapravo, uopće im nisam trebala, obje su bile kao u nekom paralelnom svemiru, usredotočene i zainteresirane.
Ostale smo više nego li smo planirale
I, iskreno, žao mi je što Muzza – tjedan znanosti traje samo tri dana i što nam je vikend ispunjen obvezama pa nećemo stići otići još jednom. Toliko zanimljivih, kvalitetnih, poučnih sadržaja na jednom mjestu, zaista nemam nikakvu primjedbu. Ovakvo što je Zagrebu definitivno trebalo. Ako ste slobodni, ovaj vikend nemojte propustiti odlazak na Muzzu – tjedan znanosti u Hali na Slavonskoj 3b.