Bolnica za medvjediće
U Maksimiru se održala dvodnevna Bolnica za medvjediće u organizaciji Europske udruge studenata medicine Zagreb i, čim smo saznali da se ponovo održava, znali smo da ćemo tamo biti. Nismo znali da ćemo koji dan poslije i mi biti u ambulanti. Ali, ništa strašno, redovna proljetna viroza, vrtićki edišn.
Sreća ili imunitet?
Vendi je stvarno imala sreće, do polaska u vrtić nijednom nije bila bolesna. U vrtiću su nam se zaredale kozice, korona pa bronhitis. Te, nekoliko lakših viroza. Prvu smo godinu potrčali bez previše spoticanja. Ovu je godinu skroz ojačala pa je uz jednodnevnu koronu imala još nekoliko prehlada i to je bilo to. Nos redovito curi od listopada do travnja, ali to je ništa strašno. Rekli bismo, dojena je pa je to taj lavlji imunitet.
Ali, onda dolazi Galadriel
Ona svojim imunitetom ruši teoriju o otpornosti dojene bebe. Bronhiolitis, bronhitis, upale uha, svaka viroza koja kod Vendi potraje dan, dva, kod nje potraje tjedan ili dva. Imali smo fazu da smo tri dana bili zdravi između viroza. Baš me brine što nas čeka na jesen ako upadnemo u jaslice.
Jeste li i vi imali onu djecu u razredu koja se boje doktora, stomatologa ili policije?
Ili, možda ste i vi bili ti. Budimo iskreni, bolnice i stomatološke ordinacije prilagođene djeci ne postoje oduvijek. I, sjećam se svoje pedijatrice i njene čekaonice, bila je skroz obična čekaonica. U ovoj našoj danas zabavno je kao u kakvoj manjoj igraonici. A zubari? Nećeš otvoriti usta jer te strah? Pa, ako nećeš milom, hoćeš silom. Danas je, srećom drukčije.
Kad naš deda prijeti policijom
Ili, još bolje, milicijom! Nas se dvoje samo pogledamo i znamo što mislimo, nekad nešto kažemo, nekad šutimo. U svakom slučaju, nikada nam ne bi palo na pamet zastrašivati ih policijom, a sad kad bolje razmislim, to je i radila moja baka. Važno nam je da njih dvije steknu povjerenje u službene osobe. I da znaju, kako će im vatrogasci pomoći ako dođe do požara, tako će im policija pomoći ako se nađu u nevolji.
Vendi vs. Galadriel
Vendi je nekako glatko prošla fazu straha od liječnika, a i imala je toliko malo kontakta s doktorima, da je ta faza prošla nezapaženo.
Galadrieli se baš poklopilo, u ovom razdoblju života kad je strah od nepoznatih na najvišoj razini, često je bila kod doktora. I, sad već zna kad ulazimo u ordinaciju, vrijeme je za zalijepiti se na moju nogu i nema dalje. Ako nam se netko obrati, vrijeme je da zaurlam.
Naša kućna bolnica
Naš je kutić za igru opremljen jednim liječničkim koferčićem koji sam kupila u Kauflandu u nekom blagdanskom razdoblju kad Lidl i Kaufland imaju odličnu ponudu igračaka. U njemu je sve što jednoj doktorici treba, šprica, tlakomjer, krema, kutija s lijekovima i stetoskop. I, sve je drveno! Najčešće, mi smo pacijenti doktorice Vendić (kako je zovemo u toj igri).
U zadnje se vrijeme sve više igra usmjerava prema “igranju uloga” pa joj i uloga doktorice postaje zanimljiva.
Zato, Bolnica za medvjediće
Posjetili smo Bolnicu za medvjediće i svatko se zabavio na svoj način. Ja sam, recimo, čekala kad će se koja rasplakati jer sam odmah shvatila da je Vendi neugodno do neba i nazad, a Galadriel se držala skroz hrabro, sve dok joj se nisu previše obratile dvije liječnice. Vendi je na početku bila hrabra, pristala je sjesti kraj jednog liječnika i uzeti medvjedića u ruke. A onda, kad ju je on počeo ispitivati, zagledala se u jednu točku i ukočila se od nelagode. Pokušala sam je malo opustiti, ali nismo daleko odmakli. Ipak, priveli smo liječenje medvjedića kraju, a ona je dobila kartončić za medvjedića i diplomu za hrabrost. U međuvremenu, Galadriel je probušila dva balona, odjednom i od šoka nije ni plakala. Prvih deset sekundi. Kad su je kasnije pokušale dvije liječnice zabaviti, bila je hrabra, sve dok ja nisam tri koraka predaleko od nje otišla. Ipak, bilo je ovo uzbudljivo iskustvo i za mene i za njih. Iako, one su već, vjerojatno, sve zaboravile kad sam im kupila sladoled.
