Vječno pitanje, što pokloniti baki za rođendan?
Uglavnom, brainstorming se, barem kod mene, spontano dogodi nakon blagdana, nakon rođendana i nakon svih prigoda za darivanje. Onda, naravno, ne zapišem ništa pa opet iduće godine muku mučim. Ove sam godine, čudom nekim, razmišljala na vrijeme. Od prvotne idejice, razvila se the ideja.
Zabava i izrada
Razmišljala sam neko vrijeme, što pokloniti baki, a da bude posebno, unikatno, drukčije i opet, da u tome budu njih dvije. Isprva, napamet mi je pala ideja da joj oslikamo platnenu torbu. Ali, baka ima toliko platnenih torbi i onih običnih i onih posebnih, da bi se ova izgubila u nizu. Naravno, imala bi ona posebno mjesto, sigurno, ali, opet, nije mi to bila dovoljno posebna ideja.
Padne ti napamet kad se najmanje nadaš
Tražila sam neku boju u internetskoj trgovini trgovine s repro materijalima i naletjela na boje za svilu. Istog mi je trenutka pred očima bljesnula ideja: Napravit ćemo baki svilenu maramu, oslikat ćemo je!
Isprva oduševljenje, onda, malo prikočiš
Nekad, ideje u mojoj glavi izgledaju kao Mona Lisa, ali kad ih napravim, finalni proizvod izgleda kao da je vrtićko dijete pokušalo naslikati Mona Lisu. Bila sam oprezna, nisam imala pojma o oslikavanju svile, niti o tome što nam treba.
YouTube i ja, prijatelja dva
Našla sam na YouTube-u tutoriale za oslikavanje svile. Treba vam drveni okvir kako biste rastegnuli svilu, tako barem oni kažu koji se time profesionalno bave. Treba vam svila, boje za svilu, konture, kistovi ili prsti i dlanovi i malo mašte. U našoj varijaciji na temu, svilenu smo maramu rastegnuli na ploči od stiropora koja nam je ostala neiskorištena kad smo izrađivali kamin za Božićni ugođaj. Popikali smo svilu s iglicama i bacili se na posao. Za početak, nabavili smo dvije boje za svilu, čistu svilenu maramu i konturu za svilu. Sve ovo dostupno je u Chemacu u kojem smo i mi kupili pribor. Kistove smo koristili neke obične, one koje imamo kod kuće i, to je to.
Kad je čuo kako držim uvodno predavanje, rekao je da će on ipak do trgovine – sada
Mislim da me se Mato ponekad boji kad počnem Vendi ozbiljno objašnjavati projekt s kojim krećemo. Ono, neće se miješati, jer već vidi da bi moglo iskriti. Šalim se, naravno, ali shvatili smo da u ozbiljnim situacijama obje funkcioniraju kad sam samo ja s njima ili samo on. Ako smo zajedno, onda ne znaju na koga bi se više fokusirale pa za čas nastane metež i energiju nam potroše nebitne stvari. Zato, on je odlučio otići do trgovine dok mi imamo likovni kolokvij. Ali, zato mi je nakon što je otišao u trgovinu poslao ovo.
Išlo je sve glatko
Iako smo naš umjetnički trenutak tempirali nakon vrtića i nakon aftera u parkiću, kad je umor na razini, nismo imali problema. Dapače, oslikavanje marame je na kraju došlo kao opuštanje pred spavanje umjesto čitanja.
Jedna je tu da prati, druga da bi zabušavala
Vendi je skroz ozbiljno shvatila činjenicu da bojamo nešto za baku. Bojanje i baka su se našli u istoj rečenici. Također, rođendan je još jedan od pojmova koji ju može oboriti s nogu. S druge strane, Galadriel je samo pokušavala kopirati Vendi onako kako ona to najbolje zna. Na kraju, skoro je naljutila Vendi jer joj je smetala, ali, na vrijeme sam ugasila iskrice koje su frcale.
Nisam ni ja imala pojma što nas čeka
Bila sam zabrinuta kako će to ispasti, jer nisam imala uopće pojma o oslikavanju svile. Ali, na kraju je uz njih išlo sve spontano. Vendi je uzela kist, i krenula bojati, ja sam pridržavala kako se marama ne bi pomicala i pomagala joj da ispuni dijelove koji su ostali previše prazni. Galadriel je za to vrijeme pokušavala otkinuti komadić ploče u kutu u kojem se već počela trusiti.
Kad smo shvatile da je dosta žute…
Idemo sad s crvenom…I prije nego li sam izustila da može umočiti ruku pa ostaviti otisak na svili, išla sam umočiti svoj prst. Nemam pojma koliko se ova boja može lako isprati. Ali, odmah sam provjerila. Može, bez problema, pod vodom i odmah ode.
Uključila se i Galadriel
Kad je dobila priliku umočiti dlan i ostaviti otisak, bila je posebno sretna. Krenula je, odlučno i prema zidu, ali sam je na vrijeme uhvatila i odvela do kupaonice da ispere ruke. Dok sam Galadrieli prala ruke, iz kupaonice sam vikala, da me Vendi čuje na drugom kraju stana. “Neeemoj ništaaa diraaaati s tim rukaaaama. Sad ću doooooći pa ćemo prati rukeeeee!” U glavi sam već vidjela kako je, ako ništa, sebe obojala, ali, kad sam se vratila, ona je ponosno rekla: “Vidi, stavila sam tu i tu, i tu i tu…” Pokazivala mi je gdje je otisnula dlanove. Izgledalo je odlično.
Kad jednorozi dodaju završni tač
I, kad smo konačno završile, u stan je ušao naš tata lav. S velikom vrećicom. Jesi mi kupio jednoroga? Sad je nova faza života, kad netko nekamo ide, Vendi naruči jednoroga. Mato nije ni znao koliko će biti tog dana uspješan u lovu na jednoroge. Počeo je iz vrećice vaditi stvari, majice, čarape, tajice, haljine. Sve, ali sve je na sebi imalo jednoroga. A, koliko na ljestvici od jedan do Vendi vi volite jednoroge? Ona je idući dan, nakon što sam jednoroge izvadila iz sušilice, odjednom na sebe obukla tri majice. Ja sam za to vrijeme dogovarala servis perilice, a kad sam se okrenula, imala sam što vidjeti. Došla je do mene s pitanjem gdje je ona još jedna majica s jednorogom, pa da i nju obuče.
Sve je spremno za ročkas!
Nakon što se boja osušila, povukla sam nekoliko kontura i sve fiksirala peglom. Inače, kad baka dolazi k nama i ostaje s curama na uspavljivanju, onda obvezno mora skinuti maramu i naočale, jer tako traži Vendi. Sad, Vendi se veseli kad će doći baka da može skinuti maramu koju joj je ona, kako kaže, “bojala”. Osim toga, postoji li baka koja ne bi voljela dobiti ovakvu svilenu maramu na poklon?
