Kazalište lutaka

Izvele smo se, nakon dugog vremena u kazalište. Najbolji dani za vladajući virus prilično su nam poremetili planove odlaska u kazalište tako da, zapravo, jako dugo nismo bili na dječjoj predstavi. Osim toga, nije lako doći do ulaznica jer ih morate kupiti više dana unaprijed. S djecom to nije jednostavno jer nikad ne znaš tko će biti sutra bolestan. Mi smo, za promjenu, prošli tjedan bili na bolovanju pa smo se za današnji povratak u vrtić počastili predstavom.

Vendina prva predstava

Sjetila sam se kako je Vendi sa sedam mjeseci išla na druženje s Djedom Mrazom i  na kazališnu predstavu u Kraš. Svi su me uvjeravali da je ostavim doma i da će mi biti teško kad joj se počne spavati. Otišli smo, nas troje i, zapravo, bilo nam je odlično. Do tada nismo imali previše večernjih izlazaka s Vendi pa mogu reći da nam je taj baš bio za pamćenje.

Predstava za djecu

Iako je predstava u Krašu bila namijenjena većoj djeci, Vendi je prvih 20 minuta s oduševljenjem pratila i pljeskala. U potpunosti me oduševila njena reakcija i duljina koncentracije. Nakon dvadeset minuta postalo joj je dosta pa smo jednostavno izašle iz gledališta i otišle tati koji nas je čekao ispred.

Ovog sam puta bila hrabrija

Ići nekamo nakon vrtića, a pogotovo nakon prvog dana vrtića poslije bolovanja, poprilično je izazovno.

Još je veći izazov otići samostalno s njih dvije. No, nekako sam si posložila da sve mogu i ostavila očekivanja kod kuće. Zeleni je val u popodnevnim satima kaotičan pa smo u Zagrebačko kazalište lutaka otišle tramvajem.

Izlazak i pol’

Sredile smo se, skroz. Haljine, košulje, cipele, kaputići, za G. nezaflekanu kombinaciju (jer kad krenete s dohranom, takve su rijetke).

Nahranila sam ih, napojila, presvukla, Vendi nagovorila na još jedan odlazak na tutu prije izlaska, za svaki slučaj. I tramvaj nam je došao kroz nekoliko minuta.

Sve je, nevjerojatno, išlo kao po špagi. Došle smo baš na vrijeme, dovoljno unaprijed da pokupimo karte koje sam prošli tjedan kupila online putem stranice ulaznice.hr

Ne najavljujte prerano

Vendi je bila oduševljena i otkako smo došle iz vrtića do polaska me ispitivala kad ćemo ići u “kičte” i objašnjavala kako će ona sjediti i gledati predstavu.

Srećom, iskustvo me naučilo da nijedan plan ne najavljujem prerano. Jutros sam joj rekla da ćemo poslije vrtića u kazalište. Jer, da sam joj rekla prije tjedan dana, kad sam ulovila ulaznice, vjerojatno bih o odlasku u kazalište neprekidno slušala do danas.

Zlatni red

Dobile smo mjesto u predzadnjem redu, i to mi se već jučer u Lisinskom pokazalo idealnim. Inače, jučer sam se izvela sa svojom Linom, već tradicionalno, na balet. Gostovala je trupa Ukrajinski klasični balet i, moram priznati, lošiji ansambl ne pamtim da sam ikada gledala uživo. No, vratimo se Kazalištu lutaka.

Bile smo danas u 14-om redu i to odmah pokraj vrata, tako da smo u slučaju plakanja mogle jednostavno izići.

Maca papučarica

Teška su vremena za umjetnost i stvarno nastojim podržati umjetnike, osobito plesače i glumce u ovom ludom vremenu. Zato, mislim da ako je moguće, treba otići u kazalište i izdvojiti novac za ulaznice.

Maca papučar… – ica, – ka

Danas je na repertoaru u ZKL-u bila Maca papučarica. Ja još uvijek imam ono izdanje slikovnice u kojem se ta maca zove papučarka i danas je planiram čitati Vendi i Galadrieli prije spavanja. Vremena su se promijenila, jezici razišli, a priča o Maci ostala je ista.

Pospremanje i briga o vlastitoj obući i mame koje gnjave da se papuče ne izuvaju…

Pitajte nas dvoje

Mato i ja imamo stres uvijek kad dolazi njegov tata k nama. Zašto? Zato što nam uvijek prigovara što smo bosi i samo čekamo kad će ono pitanje: “A gdje su ti papuče?” Ali, tu nije kraj. Nakon toga slijedi kratka lekcija iz medicine i objašnjenje kako sve bolesti kreću od bosih nogu. Tak da, mi koji nosimo maske preko usta i nosa, trebamo ih, zapravo, staviti na noge. Peremo ruke, a po tome bismo, zapravo, trebali prati noge. I tako, šalu na stranu.

Jeste li vi mace papučarice?

Nego, mene više zanima, živite li vi s čovjekom koji je čitao Macu papučaricu? Ako je, zašto ga se nije dotakla ta priča? Zašto muškarac, skoro svaki, ima potrebu izuti obuću i ostaviti je tamo gdje ju je izuo? Čemu služe ormari za cipele ako oni cipele ne pospremaju? I što nije u redu s frajerima koji pospremaju papuče za sobom? Jesu li to papučari? Evo, ja, moram priznati, nisam našla odgovor na ova pitanja, ali i dalje se borim s vjetrenjačama i izuvenim cipelama po hodniku.

35 minuta za 2+

Predstava je odlična, glazba vesela, živopisne lutke i jednostavna radnja. Inače, ova dvojka u podnaslovu je dobna granica koja se preporučuje, ali mi smo preporuku zanemarile.

U kazalištu nastoje pratiti preporuke pa su mjesta u redovima tako popunjena da i ispred, i iza i pokraj postoji propisani razmak. I, zapravo, odlično je što gledalište nije puno jer svi koji su izašli prije kraja, nisu morali dići polovicu reda u kojem sjede da bi izišli.

Vendi je cijelu predstavu stajala

Kad je glazba svirala, ona je plesala, kad je nije bilo, pitala me gdje je glazba, prvih dvadeset minuta pitala me nekoliko puta “di mata?” (Gdje je maca). Jako ju je mučilo zašto su ugasili svjetla u gledalištu, ali ujedno ju je oduševilo jer je htjela i da doma budemo u mraku, kao u kazalištu.

Na kraju je bila razočarana što je završilo i odmah me pitala kad ćemo opet ići u “kiče”. Htjela je sići po vanjskom stubištu, onda se na pola predomislila pa smo se vratile i kroz gledalište izašle van.

Galadriel je prvih 15 minuta oči držala širom otvorene

I njoj je to bio doživljaj i pol. Sita i čista, mislila sam si. A onda sam odjednom čula kako stenjucka. Pokakala se. Srećom da su maske obavezne, pomislila sam. A onda me uhvatila za bradu, što znači da silno želi cicu. Najela se i zaspala te prespavala do kraja predstave. Zapravo, budući da je sve išlo tako nekako spontano, ni u jednom trenutku nisam bila pod stresom.

Vježba

Vendi je cijelim putem do doma vježbala što će i kako ispričati od doživljaja s predstave. No, na kraju ju je dolazak kući samo prelomio, od umora, i gladi i doživljaja. Nije htjela jesti, niti oprati ruke, nije se htjela presvući, a niti ići spavati. Budimo iskreni, nije imala pojma ni kako se zove.

Dvije ulaznice za Medu Đuru

Dobile smo u Zagrebačkom kazalištu lutaka uz ulaznice i Dnevnik u koji se zapisuje kad ste bili na kojoj predstavi, a uz svaku se predstavu dobije i prigodna naljepnica. Mi se jedva čekamo vratiti u ZKL, a ovog puta vodimo i vas. I to u nedjelju, 7.11. u 11 sati na matineju Medo Đuro ne želi spavati. Za vas smo pripremili dvije ulaznice, a dobitnik će biti onaj tko ispod ove objave ostavi najbolji komentar (priču) o sjećanju na svoju prvu predstavu ili svoj prvi odlazak u kazalište.

Komentare čitam idući ponedjeljak kad ću izabrati najzanimljiviji, a u utorak ću objaviti i komentar i dobitnika/dobitnicu ulaznica.

Pred ZKL-om