Nekoliko sati za Mini polis i pola sata za veseli ZET-ov tramvaj
Ovaj nam je prosinac jako veseo i razigran od Mini polisa, preko kazališta do vožnje najzabavnijim tramvajem. Budući da je najavljeno za vikend loše vrijeme, ispričat ćemo vam kako smo se proveli na dva mjesta, na koja možete otići i po kiši i po snijegu, bez da previše razmišljate.
Mini Polis – svijet velikih u malom
Zabavna igraonica ili stvarni svijet umanjen i prilagođen najmlađima. To je Mini Polis koji se nalazi u Z centru, na zapadnoj strani Zagreba. I, zapravo, idealno je odredište ako planirate vikend provesti u kupovini i zatvorenom. Nalazi se na katu Z centra. Ako dolazite s istočne strane grada, kad ulazite na parking, skrenite na onaj lijevi. Taj će vas odmah odvesti do onog odjeljka Z centra gdje se nalazi Mini polis.
Bit će i vama zabavno
Mini Polis je idealan za djecu vrtićke dobi i osnovnoškolce. Možda tu i otkriju što žele biti kad narastu. Vendi i Galadriel su si našle idealna zanimanja, odnosno, suzile su izbor i moram priznati, bilo nam je jako zabavno.
Galadriel je najviše vremena provela u tramvaju
Zapravo, ona je u onoj fazi kad je najviše vesele igračke kao što su gumbići na daljinskom, prekidači za svjetlo i svakojake tipke. Dakle, samo da se stišće pa je ZET-ov tramvaj bio idealan za nju. Kao i cockpit Airbusa Croatia Airlinesa.
Doktorica Vendić
Čim smo došle na kat, Vendi je znala gdje se nalazi kutak poliklinike Aviva i otišla je tamo. Na Matinu žalost cockpit je uopće ne zanima, gotovo da nije ni htjela ući, a sako za kapetana nije htjela ni pogledati. S druge strane, Galadriel je sve isprobala i obukla no pratila je svoju Vendicu u stopu pa smo se najviše zadržavali tamo gdje je htjela biti Vendi.
Doktorica jedna, doktorica druga
Bilo im je najzabavnije igrati se doktorice. Vendi je profesionalno odradila svoju liječničku praksu, dok je Galadriel bila zadovoljan pacijent. Kad je Galadriel preuzela ulogu liječnice, bila je više kao specijalizantica jer je dobivala redovito upute i ispravke s Vendine strane. I, vjerojatno bismo tu ostale još sat, dva da nismo morali polako krenuti.
Ali, kad je vrijeme za poći, onda zabava postaje najbolja
I, ipak smo se još malo zadržali i prošli sve još jednom kako bismo utvrdili gradivo. Najdraži kutak u donjem dijelu bila im je vatrogasna postaja, a Galadriel se uspjela popeti na dio koji se polijeva s vodom, tako da se i smočila.
I mislili smo da je to vrhunac, ali nije bio
Kod samog izlaza je Chromosov kutak. I najveća je pogreška bila pustiti ih na tri sekunde bez nadzora. Dok smo se okrenuli i vratili, Galadriel je već s rukom do lakta bila u kanti boje. Prave boje. Obje su bile prljave od te boje, a Galadrieli nismo još uvijek uspjeli svu boju izvući iz kose.
Sreća pa i dalje nosim rezervno
Nekako, konačno sam nakon puno vremena naučila da moram uvijek imati rezervnu kombinaciju u ruksaku pa sam ih uspjela presvući i još smo ih pustili da se malo igraju. Zapravo, tražili smo način kako ćemo otići, a kad ideš na takva mjesta, moraš imati asa u rukavu koji će te izvući iz komplikacija kad kažeš: „Moramo ići.“
Najavili smo Happy meal
McDonald’s nam je neki oblik izlaska, rijedak, ali dogodi se. Doduše, dogodi se češće od našeg solo izlaska. No, kako god. Budući da stvarno nismo dugo bili na pomfritu, odlučili smo se iz Mini polisa izvući odlaskom na Happy meal. I, zamislite, prošlo je bezbolno.
Ali, to nije sve
U Mini Polisu ima još zabavnih kutaka, od Ledo proizvodnje sladoleda, preko Hrvatske pošte, do Zagrebačke banke. Naime, kad smo ušli u banku, i tražili na šalteru 1 i 2 svoje novce, bankarica Vendi nam je kratko odgovorila da nema novce. Kad sam je pitala tko ima, rekla je kratko: „Mama.“ Te tete u banci su stvarno hladnokrvne. Kao i one u u Pošti, kad sam došla i pitala gdje je moja pošiljka rekla mi je: “Nema je, a ne bude ni došla.”
U ZET-ovom božićnom tramvaju
Vožnji tramvajem s djedom mrazom Vendi se jako veselila. Toliko je bila nestrpljiva da smo stigle 27 minuta prije. Zahvaljujući tome, stigle smo do Mullera, pa su dobile i slatkiš za vožnju, kao i putno pecivo.
Karta za vožnju
Cijena jedne karte je 30 kuna, vožnja traje pola sata. Ako dijete sjedi u krilu, ne plaća kartu. Tramvaj kreće s ugla Praške i Trga svakih pola sata, a točan raspored možete vidjeti ovdje. U tramvaju su nas zabavljali djed mraz i baka pahulja, a opasna konkurencija bila im je Vendi. Naime, cijelo se vrijeme pjeva i djedica priča s putnicima. Pa tako, kad je pitao Vendi koje joj je najdraže jelo, rekla je bundeva. Budimo iskreni, nikad u životu nije pojela nešto što je narančaste boje, a kamo li bundevu. Jer, čim vidi narančasto na tanjuru, ona zna da to ne voli. Ali, dobro. Zatim, kad ju je pitao ima li kakvu tajnu, rekla je da ima i da je žuta… Na kraju, kad ju je pitao s čime se najviše voli igrati, rekla je s mamom, a inače, igraju se samo s tatom, sa mnom se gotovo nikada ne igraju, niti me traže da se igram s njima.
Brzoprolaznih pola sata
Tih pola sata vožnje Ilicom do Zapadnog kolodvora pa Vodnikovom pokraj Botaničkog i opet Praškom prođe jako brzo. Galadrieli je u početku bilo malo strašno pa se zalijepila za mene, ali kad se počelo pjevati, sve je išlo lakše. Vendi je sramežljivo biće i njoj baš davanje izjava djedu mrazu nije bilo jednostavno, ali bila sam ponosna kako se uključila i dobro surađivala.
Na kraju, fotkanje
Kad je došao red na fotkanje, Vendi je rekla da se ne želi fotkati i da je njoj dosta. Kad smo izašle iz tramvaja, pitala sam je za dojmove. Kratko mi je odgovorila: „Meni ti baš ovo nije bilo dobro. Neću više ići.“ Vjerojatno joj je davanje izjava bilo too much.
