Neverbalna predstava
Odlazak na kazališnu predstavu s djetetom poseban je i svaki put, univerzalan doživljaj. O svakom bi našem kazališnom izlasku mogla napisati posebnu objavu. Ipak, ovaj je bio još posebniji jer smo se Vendi i ja same izvele i to na plesnu predstavu.
Moja velika djeca
Maštalište je neverbalna predstava koju su napravile plesačice i koreografkinje Nika Špekuljuk, Tena Grabner i Marija Dujmić. Maštalište je predstava prilagođena najmlađima. Zapravo, idealna za vrtićku dob. Zaigrana, vesela, puna iznenađenja i što je najbolje, na jednostavan i lagan način upoznaje dijete s neverbalnim scenskim izrazom i pokretom koji može ispričati cijelu jednu priču. Inače, Nika je nekada davno, napravila prve baletne korake baš kod mene. Kad kažem nekada davno, to je bilo onda kad sam ja napravila prve korake svog pedagoškog rada u baletu, a ona doslovno svoje prve korake prema plesu kao svom životnom pozivu. Danas, dvanaest godina kasnije, kada je od njih preko pedeset prošlo kroz moje satove, što starijih, a što mlađih, a više od deset završilo ili završava Školu za suvremeni ples, mogu reći da sam napravilia velik posao, zajedno sa svim ljudima koji čine naš Pinokio. I, baš sam zato posebno ponosna na ovu predstavu i činjenicu da je neverbalno kazalište prilagođeno i najmlađima.
Priča ispričana pokretom
Ja se kao danas sjećam svog prvog odlaska na baletnu predstavu u HNK-u, nekada u vrtićkoj dobi. Tek sam za vrijeme predstave postala svjesna da nitko na sceni neće reći niti riječ. I da sve što se govori, priča se pokretom. To me se tada toliko dojmilo da i danas pamtim tu spoznaju.
Priprema je pola posla
Tako sam objasnila i Vendi da idemo na predstavu na kojoj nitko neće pričati (nisam računala na tatu koji se ispred nas nije gasio i nije ni pokušao svoje dijete barem malo utišati).
A mica maca?
Ali, mislila sam na plesačice i pokušala joj to unaprijed dočarati. A ona, ni pet, ni šest, sjetila se usred predstave pitati: “A di je mica maca?” Iskreno, nemam pojma na koju je micu macu mislila. Možda na Macu Papučaricu, a možda na macu iz predstave Gradski i seoski miš. Toliko se već mačaka provuklo kroz naše predstave, da ni sama ne mogu nabrojati. – Nema mice mace. Samo sam joj kratko odgovorila i usmjerila joj pažnju na predstavu.
Scene s gledateljima
Kad idete u kazalište ili na predstavu, ne samo da vidite glumce već i koju scenu obvezno proživite s nekim iz publike. Zapravo, što ste više u kazalištu, to više počinjete shvaćati tko nije dugo ili nije nikada bio na predstavi. I, vidite tko je djecu pripremio za predstavu, a tko ih je samo doveo. Bio je tako jedan tata, onaj jedan koji je sjeo ispred nas. Već je ispred dvorane rekao djevojčici da joj nije ponio papuče jer ih “mama nije spremila”. Mama je kriva za sve, to već znamo. A onda, kad smo ušli , sjeo si je naprijed u sredinu, a dijete posjeo s vanjske strane. I sad, mislim si, da li da mu nešto kažem ili će shvatiti sam. Nije shvatio, a nisam ništa ni rekla. Djetetu je sve bilo nepoznato i imalo je bezbroj pitanja. I, to je odlično. Ali. Ali… Ako dijete ispituje usred predstave na sav glas, kako to djeca čine. Barem se ti kao roditelj potrudiš po tiho odgovarati na ta pitanja i još malo utišati dijete. Ili, previše očekujem?
Poput igre
Predstava je bila dinamična, zaigrana, a posebno nam se svidjelo što se počela već odvijati u predvorju Mjesnog odbora u Voćarskoj. Vendi se najviše dojmila njihova igra skrivača i “brojanje” lupanjem o zid. Gotovo dva tjedna nakon predstave, igramo se kod kuće tog “tihog” skrivača i onda ponavljamo različite ritmove udaranja.
Interaktivna, baš kakva djeci treba
Na kraju, mala se publika uključila u predstavu i završila na pozornici. Mislim da su se svi Vendini snovi u tom trenutku ostvarili. Isprva, kad su plesačice pozvale djecu da se provlače ispod traka rastegnutih kroz gledalište, Vendi je ravno otišla do pozornice. Sad me svaki dan traži da joj pokažem fotku s predstave i onda mi prepričava kako joj je “teta Nika pomogla da se popne na scenu i onda je ona plesala.”
Niti u snovima…
I, onda prije dvanaest godina, kad sam počela svoje plesno znanje prenositi na druge, nisam ni mogla zamisliti da ću danas sjediti u publici i sa svojom djecom gledati predstave “svoje djece”.
Maštalište će se još prikazivati, a čim najave nove izvedbe ovdje ću ih s vama podijeliti. I, zato, ako imate priliku, odvedite djecu na kazališnu predstavu ili koncert. Bit će to doživlja i za vas i za njih.
