Izlazak = izlet
Iako je nama svaki izlazak iz kuće izlet, jer izletom smatram sve što uključuje rezervnu odjeću u torbi i po koju stvar zaboravljenu kod kuće, danas ću o našim malim i srednjim, pravim izletima.
Svaki izlazak iz kuće na više od dva sata
Realno, kad se nekamo spremamo s njih dvije na dulje izbivanje iz kuće, to uključuje spremanje i pripremanje za izlazak.
Prprema je posao i pol’
Ako većinu toga nismo pripremili dan ranije, to automatski podrazumijeva bespotrebno gubljenje vremena i energije na dan planiranog izleta. Recimo da sam to shvatila i da sam se zadnja dva, tri puta na vrijeme spakirala.
Jer, ako planirate spremanje na dan polaska, onda si automatski možete odgoditi vrijeme polaska za sat vremena zato što su pripreme za polazak sve, samo ne pripreme.
Planirali smo krenuti u 10, nismo otišli
Planiranje s dvoje male djece je viša matematika. Primjerice, njih dvije. Jedna se budi u šest, druga u sedam. Jedna ide spavati u devet, druga u podne, prva ponovno oko 14 pa možda još jednom oko 17. Dakle, spavaju u različito vrijeme. Sve što tempiramo, trebalo bi biti u nekom trenutku zajedničke budnosti. Ili u vrijeme Galadrielinog spavanja, jer ona može spavati u kolicima ili nosiljci.
Pospani dvogodišnjaci – tempriana bomba
Ako puno premašimo vrijeme Vendinog spavanja, moramo biti svjesni da kraj sebe imamo tempiranu bombu, umor, suze, odbijanje i protivljenje, odnosno sve što umorna dvoipol godišnjakinja može biti kad je preumorna.
Vratimo se na spremanje uz njih
Krenula sam spremati što ćemo obući i rezervnu robu, ali sam prethodno morala raspakirati ruksak od jučer.
Otvorila sam ruksak, jedna je morala piškiti, druga je bila gladna.
OK, obavile smo sve nužde i krenule s raspakiravanjem. Shvatila sam da je pola ruksaka otišlo na prljavi veš pa sam, usput, otišla napuniti i upaliti perilicu rublja.
OK, vraćam se ruksaku, čujem plakanje u sobi, odlazim, G. čupa V., V. je G. uzela igračku iz ruke. Rješavam situaciju. Netko zvoni. Poštar. Uručuje mi pošiljku iz Kine koju sam platila dva dolara, i još mi naplaćuje 18 i nešto kuna. Wtf?
OK, već sam lagano nervozna, ali stvarno želim otići do tog Maksimira i udahnuti jesen. Konačno sam dobila dobru terapiju i moja je teška alergija pod kontrolom pa mogu disati u prirodi.
Pogledam na sat, trebali smo krenuti prije 45 minuta. G. je već poprilično umorna, V. šaljem Mati na drugi kraj stana i hvatam sekunde mira za pakiranje.
“Idem po auto.” kaže Mato, a Vendi viče “Jatu, jatu, jatu!” (ja ću) i već pokušava obuti lijevu tenisicu na desnu nogu.
Ostavljam ruksak i mijenjam prioritete, moram je obući da mogu krenuti. Ali, ona želi da je tata oblači pa im samo pripremam robu i vraćam se ruksaku. Mislim si, kraće sam se pripremala i organizirala naše vjenčanje, nego li ovaj ruksak.
Konačno, odlaze njih dvoje, a G. i ja ostajemo. Oni će doći za 10-ak minuta, a nas dvije još nismo ni približno spremne. Hvata me panika.
Spremam nas brzinski i, vjerojatno, zaboravljam neke stvari koje sam planirala nositi.
Shvaćam, nikad se više neću parkirati prije polaska, to je glupa ideja.
Kao što sam rekla, planiranje je važno
Jer, djeca su, najčešće, u najboljoj formi u prijepodnevnom terminu. Popodne, i uz popodnevni odmor, raspoloženje je lagano na zalasku, barem kod manje djece. Naravno, stanje se mijenja kad dođe vrijeme spavanja i uhvati nas predvečernja euforija. Barem je tako kod nas, prije spavanja uvijek imamo neki komadić vremena za skakanje po krevetu, plesanje ili trčanje po stanu.
Zato, najbolje nam odgovara planirati izlete ujutro ili dopodne
A sad, najvažnije pitanje danas, kamo na izlet s malom djecom?
Kažu, odlično je putovati dok su mali, onda ne mogu previše birati. Da, ako pitamo G. ona za sad ne bira. No, ako pitamo V., idemo na izlet negdje gdje ima “pata” ili “tin” (patke i trampolin). I tako, na kraju planiramo izlete da bude barem jedno od ova dva prioriteta.
Nastojim iskoristiti ove lijepe jesenske dane za vrijeme na otvorenom pa su nam jezera jedna od prvih opcija kad su izleti u pitanju.
Jarun, Maksimir i Bundek
Nismo ni izašli iz grada, a imali smo izlet. Hranjenje pataka je bio prioritet, a dva gladna labuda skroz su razočarala V. jer, pogađate, ona je htjela hraniti patu, a ne dodu (rodu). Uvjeravala me da je to doda, a ne babud. (roda i labud).
Izlet na OPG Brcko
Odlučile smo se, ipak, i za jedan izlet izvan grada. I na njega smo provele baku. Zamislite, Vendin san snova, pate i tin, sve na jednom mjestu. Na OPG-u Brcko prošle su nedjelje imali dan otvorenih vrata pa smo se provozale do Oroslavlja i donijele sunce iz sunčanog Zagreba na maglom prekrivene obronke Hrvatskog Zagorja.
Vidjela je tri sramežljive patke i jako ju je mučilo što su pate tamo iza i ne žele doći do nje. Poni je se nije dojmio previše, poni ipak nije pata. A “điha điha četi none” (điha điha četiri noge, Vendino kraće ime za konja) bio je prevelik pa ju je bilo strah jahati, a budimo iskreni, ni on nije pata. No, kad je vidjela tin (trampolin) njenoj sreći nije bilo kraja. Skakala je pola sata bez prestanka. Mene i baku, a pomalo i Galadriel najviše su veselile kozice i ljuljačka na kojoj smo sjedile i grickale kestene.
Upijale smo jesensko sunce i miris prirode te pogled na dvorac u daljini. Shvatila sam tog dopodneva da je vremenska prognoza narednih dana na našoj strani i da imamo još nekoliko mjesta s trampolinima i patama na kojima možemo upijati jesen.
Izleti s dvogodišnjakinjom su odlični, samo je bitno da joj se maksimalno prilagodite. ?
