Načini na koje no drama mama čuva svoje mentalno zdravlje
Ova dvijetisućedvadeseta, nije se trebala dogoditi, ako me pitate. Ili možda je, možda ima misiju u preostalih mjesec i kusur dana restartati nas i ažurirati. Iako, sudeći po komentarima na društvenim mrežama, uvelike neće uspjeti. Jer, ljudi ne vjeruju u pandemiju, ljudi se ne drže mjera, svi bi, najradije, ako je ikako moguće, izbjegli samoizolaciju. Ali dobro, ako mene pitate, ja sam nadogradila svoj softver kroz ovu godinu i presložila prioritete. Jer, danas mi nije bitno ono što mi je bilo prije pet ili deset godina, više cijenim male stvari, na prvo mjesto stavljam nas, naše zdravlje i zadovoljstvo i na kraju dana podsjetim se na jednu stvar za koju sam taj dan zahvalna.
I za mene je ovo bila nejednostavna godina
Iako uvijek nastojim ostati mirna i gledati pozitivno na ono što mi život servira, nakon 11 mjeseci 2020-e, mogu reći da ova godina nije bila nimalo nalik na mirno more. Sličnija je neveri ili velebitskim stijenama, ali valjda nakon uspona i svih prepreka, dolazi lijep pogled na sutra s vrha stijene. Mantrat ću da je tako.
Rodiljni i njegov završetak
Da porodiljni nije godišnji odmor od godinu dana, znamo. Nisam to ni očekivala. I, stvarno mogu reći da mi je bilo lijepo. I uz teške dane i uz bezbrojna ustajanja noću i redovne mastitise, opet, kad se sve zbroji, bila je to dobra godina. U potpunosti drukčija, ne samo nova stranica, nego i nova knjiga u životu. I meni je ta godina proletjela. Zahvalna sam što nas je pratilo zdravlje i što smo imali mogućnost iskoristiti je najljepše moguće. I zapravo, ona karantena nam je bila neponovljiva prilika za zbližavanje i provođenje zajedničkog vremena, kao nikada.
Kako se bližio kraj
Bila sam poprilično u nedoumici što učiniti po pitanju povratka na posao. Nažalost, iako sam se s čuvanja trudnoće svojom odlukom vratila raditi na nekoliko mjeseci, to mi je vrijeme do odlaska na rodiljni dopust bilo ispunjeno negativnom energijom i potpuno narušenim međuljudskim odnosima u uredu. Zbog toga sam dvojila trebam li se vratiti ili ne. No, nakon razmišljanja i vaganja, odbila sam ponude koje sam imala po završetku rodiljnog i vratila se na staro mjesto. Ponajprije zato što mi je ponuđeno da se vratim, bez nekih naznaka da bi se situacija brzo mogla promijeniti.
No, to mi je bila lekcija pod naslovom: “Kad ti se nudi promjena, prihvati je. Pogotovo ako ono staro ne valja, ma koliko bilo sigurno.” Da skratim priču, mjesec i pol nakon povratka s porodiljnog, poslodavac je shvatio da mu je situacija kakva je, i da je jedino rješenje dati mi otkaz.
Tog dana, shvatila sam nekoliko stvari
- Više neću prihvaćati poslove koji većim dijelom ne ispunjavaju moja očekivanja.
- Neću raditi na malim projektima koji žele mnogo, a uložili bi malo i čekaju čudo.
- Neću prihvaćati prvi posao pod svaku cijenu.
- Ne znam hoću li uopće ostati u ovome što sam do sada radila ili je vrijeme da napravim promjene i krenem u nekom drugom smjeru.
- Ako mi se ponudi prilika, neću vagati, ma koliko trenutno stanje bilo sigurno (jer ne mora značiti da takvo uistinu je).
Iskoristila sam prvo svoj godišnji, a bilo ga je mnogo. Godišnji od prije odlaska na porodiljni i cijeli od ove godine. Presložila sam si prioritete, a i onako, trenutno, jer imam malo dijete, djelomično spadam u malo teže zapošljivu skupinu na tržištu rada. Budući da do odlaska na porodiljni nisam trčala za karijerom, neću ni sada.
Odlučila sam da ću još neko vrijeme raditi poslove koji me čine zadovoljnom, ne nose mi previše materijalnog, ali mi daju slobodno vrijeme i mogućnost da se organiziram kako mi odgovara. A onda, možda krenem u nekom potpuno drugom smjeru.
Sada, pred kraj godine
Nemam stalni posao, ali opet mi dan prođe kao da radim neki koji obavezno uključuje par prekovremenih, svakodnevno. I zna me cijela situacija poprilično frustrirati, neki razgovori za posao i ponude, poprilično su poljuljali moje samopouzdanje pa sam se počela pitati, imam li prevelika očekivanja ili danas, kad je tržište rada poprilično obogaćeno nezaposlenima, poslodavci znaju da mogu ponuditi manje? Nakupi se teških dana, slabo spavajućih noći, samoizolacija, pozitivnih testova, baš kad smo se skroz opustili u vrtiću, čeka nas novo navikavanje, neizvjesnost oko pandemije, rate i krediti.
A ipak, na kraju dana znam da moram čuvati zdravlje zbog nas i da moramo izdržati još malo, koliko god to malo potrajalo.
Vježbam redovito
Tako započinjem jutro i kad je najteže na svijetu ustati. Prošli smo period kad se Vendi budila u pet i tako smo već jutarnji trening završile do šest pa bismo imale još cijelo jutro pred sobom. Sad se, ipak, budi malo kasnije, ali i dalje uspijevamo prvo odvježbati, a nadam se da ćemo istim tempom nastaviti i kad se vrati u vrtić.
Nakon vježbanja, cijelo mi je dopodne lakše i jednostavnije. Imam više energije, osjećam se bolje i motivirana sam za sve obveze koje me čekaju. Bilo da vježbam yogu, pilates ili balet, radim ono što me ispunjava, a to je i poanta početka dana. Ako ga volite provesti na kauču sa šalicom u ruci, samo naprijed. Činite ono što vam ostatak jutra ispunjava dobrim osjećajem jer ste počeli dan onako kako najviše volite.
Pišem što volim i želim
Konačno, imam vremena za pisanje, među ostalim, i za blog više nego li sam imala kad sam se vratila na radno mjesto, a da ne govorim o razdoblju rodiljnog kad si jednostavno nisam mogla priuštiti previše sjedenja za računalom jer mala šefica to nije odobravala.
Pisanje me veseli i ispunjava, kao što se netko izražava slikanjem, pjevanjem ili šivanjem. Tako ja volim svoje misli i ideje pretočiti u riječi. I sretna sam jer trenutno imam dovoljno vremena za pisanje i jer mogu pisati ono što želim, a ne ono što moram.
Bavim se kreativnim stvarima
Malo sam se još u trudnoći odvažila raditi kreativne stvari. Tada je bila riječ o igračkama za Vendi. Tako sam počela, a i dalje nastavljam u istom tonu. Inače sam ona osoba koja nešto vidi pa očekuje da će to napraviti baš tako dobro. A zapravo, nikada ne napravim onako kako sam vidjela u nekom tutorialu, zato što nemam toliko prakse kao netko tko objavljuje tutorial za izradu neke kreativne stvari. No, sad sam, konačno, prihvatila da ne mogu imati od sebe prevelika očekivanja, već da moram izrađivati stvari sebi za gušt i prihvatiti ih onakvima kakve jesu.
Maštam i planiram
Trenutno ne putujemo, ali to ne znači da nećemo putovati. Zato, ovo je idealno vrijeme za zamišljanje gdje ćemo ići, gdje ćemo pobjeći sami, a gdje možemo povesti Vendi. Osim toga, iskoristili smo vikende, više nego li prije, za male izlete, šetnje i kratka bježanja od svakodnevice i danas više u tome uživamo.
Pospremam, slažem pa presložim
Volim pospremati i volim kad su stvari na mjestu. Po mogućnosti, kad su složene na crtu. Naravno, to mogu imati samo kad sam sama pa sad ima dana kad po tri puta pospremim igračke i opet je na kraju dana nered. No, pospremanje me veseli, volim planirati takve stvari. Nekad posvetim pola dana jednom ormaru, jer ne mogu manje zato što uz Vendi ono što inače traje petnaest minuta, može potrajati i nekoliko sati.
Čitam i raspravljam
Kako su se druženja u jeku pandemije smanjila, a budimo iskreni, nisam ni prije pandemije bila previše društvena osoba, tako su se online druženja udvostručila. Zapravo, često uđem u rasprave na društvenim mrežama, a naknadno shvatim da mi to nije trebalo jer većina je tih rasprava borba s vjetrenjačama.
Odmaram se
Napokon sam i ja došla u fazu života kad sam shvatila da mi jedan od prioriteta mora biti odmor. Rano ustajanje natjeralo me je da na vrijeme odlazim u krevet, a za slobodno popodne, između pospremanja i sjedenja na kauču, biram kauč.
Prihvaćam pomoć drugih
Prije sam sve mogla sama. Sada ne mogu i ne želim. Jednostavno, više ne trčim, ubacila sam u nižu brzinu i čuvam svoju snagu. Kad mi se ponudi usluga baka servisa, iskoristim je. Naravno, računam da nema svatko baka servis, ali sigurno postoji prijateljica ili netko tko vam je blizak tko bi vam rado povremeno skratio vrijeme, prošetao dijete i slično. Iskoristite to!
Njegujem rituale
Odemo nas dvoje na kavu kad smo slobodni i sami. Inače pijemo kavu doma, ali nekada nam je baš prilika za izlazak iz stana šetnja do tržnice i kava nakon toga.
Ili listam kataloge web shopova, to me uvijek veseli, tražim ideje i inspiraciju. Tražim ono što će mi u nekom trenutku trebati jer kupujem po principu “ono što mi treba”.
Nađem pet minuta za sebe
Oči mi naprave dvostruki salto kad čujem priče da mama nema vremena za sebe, nema vremena oprati kosu ili tako nešto. Uvijek, ali uvijek se u danu nađe pet minuta za ono što volite, šminku, lak za nokte, frizuru ili tuširanje. Dakle, s ciljem očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja, odredite si svaki dan pet minuta samo za sebe.
Na kraju
Vjerujem da svaka mama ima svoju tešku verziju ove godine. Ipak, rekla bih da je važno sebe staviti na prvo mjesto, kao i sitnice koje su vam bitne. Jer sretna i zadovoljna mama može pružiti djetetu onakvu mamu kakvu svako dijete treba.
