Akitvnosti od vrtića
Već su me u nekoliko prilika drugi roditelji pitali što mislim o slobodnim aktivnostima za najmlađe. Danas o tome pišem s aspekta mame ali i plesnog pedagoga. Nakon 12 godina iskustva, kontinuiranog učenja i proučavanja ovog područja, mogu mnogo toga napisati i reći. Ipak, zadržat ću se na onome što je bitno vama koji imate mališane i razmišljate trebate li ih uključiti na aktivnosti, ima li smisla i je li smak svijeta ako se ne bave nikakvom aktivnošću.
Vaše natjecanje s drugima
Danas su mnogi roditelji strašno natjecateljski raspoloženi. Ali, nisu oni krivi, tako nas se odgajalo i stalno nas se uspoređivalo i gotovo svi nosimo tu trunku u sebi potrebe da budemo bolji od drugih roditelja. Ili možda i ne, ali, prije da pa ne pokazujemo, nego li u potpunosti ne.
Idemo biti bolji
I, onda su roditelji svoj natjecateljski duh preslikali na svoje malodobne projekte koji nakon škola svaki dan trče na jednu do dvije aktivnosti. U prosjeku, sedam različitih aktivnosti tjedno. Oni postaju osobni Uber, a život zeleni val na potezu od škole do ove ili one aktivnosti.
Umorni od svega
Pa, hajdmo mi koji još nemamo školarce ne biti takvi roditelji. Jer, ako do sad nismo shvatili, nema djeteta koje je imalo neizmjernu korist od bezbroj aktivnosti koje pohađa nakon škole. Jedino što ima je manjak vremena, višak umora i zasićenost svim i svačim. To, većina shvati kad krene u srednju pa polako krenu odustajati redom od svih aktivnosti koje su imali do tada.
Aktivnosti za sve mlađe
Nego, zadržimo se mi danas na vrtićkoj dobi. Njima se zadnjih godina kod nas nudi sve više aktivnosti. Raznovrsnih, manje ili više kvalitetnih. I, nije to samo ples, ritmika i neki sport, kao kad sam ja bila mala. Sad su tu škole engleskog za one koji još ni ne znaju kako se zovu, programi za darovitu djecu, znanstvene grupe, čuda i čudesa. U svakom slučaju, svatko može pronaći nešto za svoje dijete.
Kako odabrati aktivnost za najmlađe?
Nerijetko, već se tu djevojčice svrstavaju u jednu skupinu pa prva aktivnost bude ples ili ritmika. S druge strane, uopće nemam pojma čime se bave dječaci vrtićke dobi. Zapravo 90 % žena koje znam imaju djevojčice pa po tome sudim. A, i provela sam dovoljno godina u dvorani s djecom da bih rekla kako je 97% u plesnoj dvorani bilo djevojčica.
Pratite njihove želje
Pogađate, kod nas se doma pleše od jutra. Logično, jednom kad bude vrijeme za nekakvu aktivnost, ići ćemo, vjerojatno u tom smjeru.
Ako nemate ideje čime bi se vaše vrtićko dijete moglo baviti, rekla bih vam iskreno, ne mora se baviti ničime. Zaista, mislim da u vrtićkoj dobi dodatne aktivnosti uopće nisu nešto što se mora.
Ako postoji interes i volja
No, ako imate vremena i volje, a dijete pokazuje interes za nečim. Bilo da je to ples, sport ili pjevanje. Ili nešto četvrto. Dajte si priliku. Prije svega, dobro razmislite možete li izdvojiti vrijeme i novac i možete li se organizirati da biste dijete vodili na aktivnost.
Umorni od života
Ono što znam iz vlastitog iskustva, djeca su popodne umorna od vrtića i svega što im se događalo tog dana. Oni žive i trenutku. Većina nema pojma što je radila taj dan u vrtiću, a mnogi ne znaju ni gdje su trenutno. Smanjite očekivanja. S vašom se djecom sigurno radi, ali ne znači da će rezultati biti brzo vidljivi.
Vrijeme prilagodbe
Ono što sam najčešće doživljavala u ovih 12 godina je da djeca jednom dođu, na pola se sata rasplaču jer im je prvi put svega dosta i više nikad ne dođu. Sjetite se, samo, privikavanja na vrtić. Trajalo je i bilo je uspona i padova, ovakvih i onakvih faza. Tek je manjina oduševljena na prvu. Prosječnom djetetu, ipak, treba vremena da bi se prilagodilo. Nemojte odmah odustajati.
Usponi i padovi
I, usprkos svemu, opet će biti i dobrih i loših faza. Na njih utječu i umor i viroze i djetetov razvoj. Mnoštvo je čimbenika koji utječu na raspoloženje i ponašanje djeteta na aktivisti. Vi ste motivator, preuzmite tu ulogu i ako to osobno niste. Potaknite dijete da ne odustaje. Po meni, najgore što možete je ispisati dijete usred godine s aktivnosti. Već mu tako od najranije dobi šaljete poruku da, kad naiđe na problem ili mu postane teško, odustajanje je rješenje za probleme.
Socijalizacija
I, budimo iskreni, od njih dvadeset u dvorani, deset ih neće biti do kraja školske godine. A, vjerojatno, jedna ili nijedna neće se jednog dana ozbiljnije baviti plesom. To je činjenica bilo koja aktivnost da je u pitanju. Što želim reći? Kad upisujete dijete na aktivnost, ne upisujete ga da bi se jednog dana time i profesionalno bavilo. Dapače, ne mora se više ni iduće godine baviti istom aktivnošću. Ali, bitan je onaj aspekt socijalizacije koji mu na jedinstven način pruža okolina u kojoj se nalazi tih sat vremena. Vršnjaci, odrasli ljudi, novi događaji, pravila koja mora slijediti… Razvoj je na ovoj razini zagarantiran.
Samostalnost
Znate kako to biva, vi, koliko god poticali samostalnost, uvijek malo popustite pa, nekad im obujete cipele, nekad im malo pomognete oko ovoga ili onoga. Na aktivnosti je njih više i jedna ili dvije odrasle osobe. Kao i u vrtiću. I, nema baš vremena za sporedne stvari i svako dijete pojedinačno. S vremenom, iznenadit će vas, odjednom, kako postanu samostalni. Sjećam se kako mi je jedna mama ispričala kako ju je njena četverogodišnjakinja iznenadila kad je nakon sata došla doma i rekla da će ona sama pustiti vodu i oprati ruke nakon što je piškila. Mama ju je pitala “A, gdje si to naučila?” – Pa, na baletu. Ona joj je odgovorila.
Da sumiramo
- Dodatne aktivnosti u vrtićkoj su dobi odličan način socijalizacije i upoznavanja novih okolnosti, pravila i susretanja s drukčijom sredinom od kuće, vrtića ili parkića.
- Djeca vrtićke dobi često su u popodnevnim satima (kad imaju neku aktivnost) umorna i slabije zainteresirana i koncentrirana.
- Bavljenje aktivnošću koja od malog djeteta traži da sat vremena bude na jednom mjestu, prati pravila i zahtjeve koje su pred njega stavljeni, sluša i ponavlja, velika je stvar. U nekoliko sam navrata pričala s roditeljima i učiteljima koji su mi potvrdili kako je razlika između djece koja se nečim bave prije nego li krenu u školu i onih koji nemaju tu mogućnost, velika. Naime, takva djeca puno lakše prate sat i imaju pažnju tijekom jednog školskog sata.
- Vjerujem da svi roditelji kad ili tad postanu svjesni kako škola brzo dođe. Evo, kad pomislim da će Vendi za četiri godine u prvi razred, uhvati me panika kao da će to biti za četiri dana. Ne opterećujte se u ovom razdoblju dodatnim aktivnostima, jer, kad krene škola, sigurno će ih biti i više nego li dovoljno.
- Ako želite dijete upisati na aktivnost, pratite njihove interese, a ne svoje.
- Kad jednom krenete, djetetu će trebati vrijeme za adaptaciju, ne dopustite mu da odmah odustane. Vi ste ti u kojima dijete traži podršku. Sretno!
