Doktor Ranko Rajović treba svakom roditelju

Pratim već dugo doktora Rajovića i uvijek me veseli dok mogu čuti nešto novo. I, uvijek me iznova oduševi. Priča tako jednostavno i daje tako jednostavne primjere iz svakodnevnog života, da vas zaista može potaknuti na razmišljanje što možete učiniti bolje za svoje dijete. Zapravo jedan je od onih koji motivira i to treba svakom roditelju. Jer, gotovo vam svatko može reći gdje u odgoju idete u krivom smjeru, ali malo tko vam može dati ovako jednostavne ideje. I, kad počnete razmišljati poput dr. Rajovića, shvatit ćete da odgoj ima toliko lijepih nijansi. Ne samo da odgajajte djecu, veći i vi rastete na nekoj novoj razini.

Moj izbor

Zato, danas vam donosim meni najdraže teme, a vjerujem da ćete nakon što ih odgledate i sami potražiti još tema o kojima priča.

Pričajte, čitajte, pjevajte

Od prvog dana, od prvog ultrazvuka, od prvog dodira. Mozak je spužva. Dok ne pričaju, snažno upijaju, a dok popričaju, više se ne zaustavljaju.

Ambicije i želje, ali ne naše

Jedna od najčešćih pretpostavki koje čujem je kako će Vendi biti balerina. Naime, nas dvije doma često plešemo, a ples je bitan jer se kretanjem mozak odlično razvija. Da sam se bavila nekim sportom s loptom, danas bih se s njom više loptala. No, za to je tu Mato. Jednostavno, radim s njom ono što nas obje zanima, kao što i tata s njom radi ono što njemu dobro ide i što nju zanima. No, to zaista ne znači da ćemo očekivati od nje da jednog dana ide putem koji se nama sviđa. Složili smo se kako ih nikada nećemo upisivati na bezbroj izvanškolskih aktivnosti, niti trčati s njima svaki dan nakon škole na nešto drugo. Želimo ih potaknuti da se barem do kraja nižih razreda osnovne škole što više igraju, uče kroz igru i imaju slobodno vrijeme. Jer, svjesni smo kako u višim razredima tempo života postaje ozbiljniji, htjeli mi to ili ne. Prije svega, želimo da slijede vlastite želje i snove, a mi ćemo dati sve od sebe kako bi ih ostvarile.

O osamostaljivanju

Imam priliku već 12 godina iznova prolaziti djetinjstvo i odrastanje, kroz djecu koju podučavam plesu. I zaista, doživjela sam u tih 12 godina svašta. Od onih malenih petogodišnjaka koji već više od mene znaju o svemiru i fizici, oblače se samostalno i već znaju na sat, preko onih koji idu u školu i nemaju pojma što im se nalazi u torbi za trening jer je ne spremaju sami, do onih koji ne znaju sami zavezati gumicu na papučicama jer samo nose obuću na čičak iako već idu u prvi, drugi osnovne. Vrlo je malo vremena potrebno da bih vidjela koliko roditelji s djecom rade. Znam, nemate vremena. No, ako pokušavate postaviti prioritete, sjetite se da je važno da prvo savladaju vještine koje su im važne da bi preživjeli dok vas nema u blizini, a tek onda brdo (nebitnih) podataka o engleskoj kraljici i Tutankamonu.

Poveznica na video je ovdje, jer mi ga iz nekog razloga ne želi umetnuti kao ostale. P.S. Nemojte ga preskočiti, nikako!

Pričaj mi priču

Ovaj nam je tjedan poprilično izazovan. Nakon dva tjedna odmora od vrtića, nas tri smo počele kašljati pa smo se nas dvoje dogovorili da Vendi i ovaj tjedan bude doma. Iako je test bio negativan, shvatili smo da je najbolje ne hodati okolo sa šmrkavim nosevima. Iskoristili smo to vrijeme za aktivnosti koje nakon vrtića ne stignemo staviti u raspored. Među ostalim, pričali smo izmišljali priče. Sve dok Vendi nije zaspala. Zapravo, bila je metoda uspavljivanja koja nam je pokazala kako mozak ima sjajne ideje. Pričali smo priču o Vendi i Galadrieli koje idu u šetnju. Počela sam prepričavati šetnju od tog dana, a Vendi je dodavala pitanja i neke svoje ideje.

… “A di bijo tata?”

Pa, baš smo se išle s njim naći na pola puta, kod Ine.

“A ja sam išla boc kod tete. Ja sam pakala Aaaaaa. (nije taj dan išla vaditi krv, uopće ne znam kad je zadnji put vadila krv ali to je se jako dojmilo).

I, onda smo došli doma. Skinuli jakne i… (čekala sam da kaže kako smo prali ruke).

“Ja sam peeee, Sretaaan rođendan tiiii.” (zadnji smo put to pjevali u rujnu).  I nakon toga, samo je zaspala.

Ekrani u nekom slučaju nikako

Gledanje televizije i obrok, zašto sam strašno protiv toga. Mi smo prošli za mene jedno teško razdoblje borbe. Vendi je u dobi od oko godinu dana prestala jesti. Ništa nije htjela. Bili su to dani bez konca i kraja. U početku se tješiš, pa su zubi krivi pa je ovo pa je ono. No, onda dođeš do toga da ne ide nikako. Jede dvije i pol namirnice i držiš fige da i to pojede. Ja sam još pod stresom kad se toga sjetim. Zapravo, tek sam zadnjih nekoliko mjeseci postala smirena kad ima dan za nejelo. I onda, barem znam da će biti bolesna ili će se razboljeti. Ali, ostala sam dosljedna jer sam znala da ako počne jesti uz ekran, ulazimo u jedan začarani krug iz kojeg se teško izvući.

Ako ste više od knjiga

U knjižari Ljevak dostupna je knjiga Ranka Rajovića IQ djeteta – Briga roditelja.

U komentare napišite što vam je najzanimljivije što ste čuli ili pročitali od doktora Rajovića, a najbolji komentar dobit će ovu knjigu. Dobitnika biramo i objavljujemo idući utorak!