Biseri naši svakodnevni
Ovog četvrtka prosipamo naše bisere. Točnije, bisere našeg bisera, Vendi. Tko ima djecu, zna koliko mogu biti zabavni, koliko su iskreni i spontani. Šteta što to izgubimo odrastanjem, barem većina. Danas pišem neke od njenih najboljih. Kažem neke, jer naravno da ću se sutra sjetiti kako sam par dobrih skroz zaboravila navesti. Zato, mislim da će ovaj blog imati nastavke.
Čvarci za vrtić
Jedno je vrijeme Vendi obvezno sa sobom u vrtić nosila svoju plišanu Hello kitty. Čak smo se s pola puta znale vraćati po nju ako bi je zaboravila ponijeti. No, onda je prošla ta faza i znala bi povremeno nešto ponijeti, a onda potpuno odustala od nošenja. Ipak, nedavno, nekako mi je došlo i usput sam joj rekla dok sam pripremala Galadriel i sebe za izlazak iz stana, neka si uzme nešto što će nositi sa sobom u vrtić. Tog je jutra jela, među ostalim, za doručak čvarke i zdjelica s čvarcima je ostala na stolu. Nastavila sam se motati i nakon nekoliko minuta rekla sam joj da idemo. “Jesi li ponijela sve?” – Daaa! Odgovorila je ponosno dok je kraj izlaznih vrata obučena i obuvena držala zdjelicu s čvarcima i čekala da krenemo.
Mama, kakala si
O onom šnjofanju guze kad postaneš roditelj ne moram previše pisati, jer, sve je to normalno i podrazumijeva se. No, kad si Vendi T. dođe ti iz čista mira da priđeš mami, zabodeš joj nos prema guzi i mrtva, hladna zabrinuto kažeš: “Mama, taaaa.” (Mama, kakala.)
Rješavanje poplave
Prolila sam, neki dan, čaj. I to popriličnu količinu. Ja, sama s njih dvije. Galadriel, za promjenu, plače jer je ne držim :D, a Vendi se mota po kuhinji. Natočila sam si čaj u bocu, uzela je, okrenula se i prolila pola boce. Bila sam ljuta na sebe i samo progrmjela: “Aaaaaa.”
Vendi je na to zabrinuto zaključila: “Mama poo… Taj… (Mama prolila čaj.)
“A, da, mama je prolila čaj. Daj mi, molim te, donesi krpu iz kupaonice.
Odjurila je sa stavom:” Ne brini, mama, sad ćemo mi to riješiti.”
Zaboravila sam da krpe nema u kupaonici jer se sve suše na balkonu.
Ali, prije nego li sam joj rekla da zaboravi krpu, vratila se ona s privremenim rješenjem i objašnjava mi: “Nije, ku.” (nema krpe) a u ruci drži listić toaletnog papira.
I još nisam stigla reći: “Ne!”, a ona je već s tim listićem brisala lokvu kao da će sve pokupiti.
Zabranjeno pušenje
Moja je teta godinama pušila, onako, po skrivećki da je ne vide baka i djed. Jer, bed je kad imaš skoro 70 godina pa ti mama sazna da pušiš. E, tako i danas, puši na terasi dok je sama. No, nedavno, kad je Vendi bila kod bake, htjela je baš ići na terasu kad je teta izašla. I, vidjela ju je kako puši. Naravno, tražila ju je da joj da cigaretu da i ona puši. A, drugi je dan vidjela upaljač i pokazuje ona baki kako se puši. Pita je baka: “Čije je to?” Vendi s osmjehom odgovara: “Teta!”
Tako smo se šalili, dok su me pitali jesam li je ostavila u vrtiću rekla sam: “Ne, ostavila sam je ispred vrtića da zapali s tetama.”
Užičko kolo
Znate ona istraživanja koja kažu da je djeci dobro puštati Mozarta jer pozitivno utječe na razvoj mozga? Rekla bih, pozitivno utječe i na razvoj osjećaja za ritam. Tako je teta dobila neki smiješni video na kojem u pozadini svira Užičko kolo. Kad je Vendi to čula, počela je plesati kao nikada u životu, kao da svaki dan igra kolo. Taj rad ruku i nogu nije naučen. Jednostavno, zaključili smo, Dubrava u krvi. P. S. (video će danas biti na IG-u među pričama).
Kakve vi bisere imate kod kuće? Pišite mi u komentare ispod objave. 😁
