Prvi obiteljski odmor u ovom sastavu
Otputili smo se na naš prvi obiteljski odmor. Budući da nam je na put nekoliko prethodno planiranih odmora stala bolest, ovaj smo put uzorno tjednima čistili nosiće, samo da nam rođendanski tjedan prođe kako smo zamišljali. Troumili smo se, ali smo znali da idemo na more i da idemo tamo gdje je većina toga prilagođena djeci. Opcije su nam bile: hotel Lišanj u Novom Vinodolskom, Valamarov resort u Rapcu i na kraju odabrani Amarin u Rovinju. Na kraju, odluka je pala na Rovinj jer nas je i malo povukla nostalgija na naše prvo ljetovanje 2016., ono je bilo baš u srcu Rovinja. I, još jedan od mojih uvjeta bio je pogled na more. Jer, pogled liječi, i ako nije Bracin.
Nismo tipovi za hotel, ali…
Do sada nikada nismo odlazili u hotele na odmor jer smo tipovi za prespavanac u sobi i aktivan odmor, lutanje i istraživanje. Za to nam hoteli nisu potrebni. Jeli bismo okolo i ne bismo bili vezani mjestom. Ali, život se promijenio, a s njim i prioriteti. Postalo nam je bitno da ne moramo razmišljati gdje ćemo jesti i hoće li biti onoga što volimo. Zapravo, ideja da nekamo odem i kuham, pospremam i perem, odmah bi me motivirala da niti ne odem.
Nekad i sad
Baš se sjetim vremena kad smo mi bili mali i kad ovakvih sadržaja nije bilo ni u snovima. Realno, naši roditelji nisu pratili naš tempo na odmorima, tako da su ljetovanja ponekad bila nama naporna i nezanimljiva. Danas je, srećom, drukčije. A, i mi smo se kao roditelji promijenili. Uglavnom, barem imam dojam da se svi više trudimo od naših roditelja kako bi odmor i ljetovanje bili što zabavniji najmlađima.
Tri sata bez stajanja
Ako vidite dvoje odraslih koji s dvoje male djece pokušavaju doći iz Zagreba do Rovinja bez stajanja, znate koliko im treba odmor. Ali to nismo mi, mi smo dvoje odraslih s dvoje male djece koji nemaju pojma da nakon Vrata Jadrana nema više nijednog odmorišta do Rovinja. I tako, kad smo prošli pokraj Megića na Vratima Jadrana, nismo ni bili svjesni da je prvo mjesto na kojem ćemo stati, proširenje uz državnu cestu s lijepim velikim grmom u funkciji toaleta. I još jedno pokraj billboarda za trgovački lanac jer ćemo, pogađate, morati još i kakati.
Plan, ali ne ide sve po planu
Krenuli smo u vrijeme njihovog spavanja. Ili, u vrijeme kad bi trebale spavati. Ali, Vendi je bila preuzbuđena što ide na more i naravno da nije do mora ni trepnula. Galadriel je spavala od Zagreba do negdje blizu Rijeke. Spavala bi i dulje, samo je Vendi toliko bio uzbudljiv svaki ulazak u tunel da se u jednom trenutku počela derati od uzbuđenja i probudila Galadrielu. Što smo spavali, spavali smo.
Kad smo se smjestili
Čim smo ušli u sobu, Vendi je povikala: “Totolin!” (trampolin). Da, veliki krevet je pravi osobni trampolin. I, dok smo nas dvoje pokušavali doći sebi od šoka da nakon Vrata Jadrana do Rovinja nema odmorišta, njih dvije su još samo pojačale svoj adrenalin i počele ludovati po sobi. Do večere smo imali još dovoljno vremena pa smo tatu ostavile da hibernira u sobi dok mi istražimo gdje je što.
Puni pansion
Ako idete nekamo s djecom, osobito malima, onda znate da su to bića koja su stalno gladna. Ili nisu, ali morate uvijek imati nešto za prigrist, osobito kad se pojavi nervoza. Zato, hotel s punim pansionom, jednostavno je rješenje za sve roditelje. Nakon što već dvije i pol godine neumorno pripremam doručke, ručkove i večere i međuobroke, bez iznimke, ovo mi je bio veliki refresh. Doslovno, kao da je netko moje pregrijane Windowse u glavi od izmišljanja i pripremanja nečega što će se pojesti bez da čujem “meni se to baš ne sviđa” ili “to ti baš nije fino”, stavio na stand by. Hoćeš? Nećeš? Sviđa ti se, ne sviđa? Donesemo nešto drugo i stvar riješena. Kod nas je svaki obrok u hotelu krenuo s brokulama, žitaricama, salaticama, ribicama i ostalim, a završio s pizzama, pomfritom, keksima i Linoladom. Jer, YOLO. Održavali smo ravnotežu.
Kad smo kod hrane
Hrana je odlična, izbor velik, da ne kažem ogroman i zaista ima za svačiji ukus ponešto. Jedan je pult posebno prilagođen bebama i na njemu vam naprave kašicu od namirnica koje poželite. Osim nama, mi smo valjda jedini bili s bebom u hranilici koja u jednoj ruci drži batak, a u drugoj komad pizze koji je otela Mati iz ruke. Malo je s alergenima problem jer gotovo da ništa nisam pronašla, a da nema oznaku na sebi kako sadržava jaja, pa u pitanju ozbiljnijih alergija treba unaprijed vidjeti s hotelom može li se dobiti prilagođeni jelovnik. Mi smo malo živjeli na rubu s Vendi ovih dana pa je jela i jela s jajima. Bili smo hrabri dok nam je sirup za alergije bio pri ruci. Zapravo, zadnju smo večer razmišljali koliko se hrane tu priprema i na kraju baci. I, koliko smo sretni da se na ovom svijetu nalazimo tu gdje ne oskudijevamo s hranom, a opet, koliko je ljudi samo u Hrvatskoj gladno i spaja kraj s krajem. Baš smo bili poprilično utučeni kad smo se bacili u razgovor o tom problemu.
Restoran
Svaki je stol opremljen hranilicom i to onom prilagodljivom koja se pretvara u stolac za malo veću djecu. Vendi je silom htjela sjediti u hranilici, ali smo je nagovorili da sjedne s nama za stol. Opremljeni su i punktovima na kojima su jastuci pa, onima kojima je stolac prenizak, mogu si ga povisiti jastukom. Naravno, kad smo Vendi prodali priču da je velika i da može kao mi sjediti za stolom, onda više nije ni htjela čuti za jastuk pod guzom. Galadrieli se hranilica sviđala prvi dan i pol. Onda je shvatila da, čim je posjednem, mora izvući nogu i zakoračiti prema stolu, jer, ako to ne učini odmah, zakopčat ću je pa će morati plakati ili čak urlati. Treći je dan shvatila da to što zna hodati, ima neku novu dimenziju i da se hodati može bilo gdje. Pa, čak i u restoranu. Ostatak odmora bio je borba s njom kako je zadržati za stolom.
Pali s nogu
Moram li naglasiti da smo prvu večer svi zaspali u devet i nismo se pomaknuli. Do pola tri. Onda smo se nas dvoje probudili naspavani. I, ne možeš spavati, a ni ne možeš ostati budan. A, pola sedam će stići, samo tako. Toliko od odmaranja. Tako ja uvijek maštam kako ću jednom leći i spavati u komadu. Samo, ne znam koliko će mi još godina trebati da se ponovno vratim u taj đir jer se ja i dalje budim kao dojenče dok njih dvije spavaju od sedam do sedam.
Sadržaji za djecu
To vas, sigurna sam, najviše zanima. Sadržaja od jutra do večeri ne manjka. I, tu vam može biti zabavno u bilo koje doba godine. Dapače, složili smo se kako tu jedino nemamo kupanje u moru u svim godišnjim dobima, ali bazen je uvijek tu. Dok, ljeti, kad upeče sunce, igralište oko hotela veći dio dana nije funkcionalno jer se sve sprave užare u nekom trenutku. A, igralište je odlično. Čak, otkako imam njih dvije, više volim period godine do sredine lipnja i tamo od kraja kolovoza, jer guranje na plaži ili po ulicama gradova uz more, u meni izaziva stres. Ako je lijepo vrijeme, oko hotela postoje tobogani, penjalice, ljuljačke i još više nego li prosječan parkić ima. Šetnica uz more je uređena na obje strane, možete iznajmiti bicikle (sa sjedalicama) ili neku vozilicu kao što je romobil, tricikl i slično te se vozati u okolici. Njih su se dvije najviše zadržavale u dječjoj teretani i igraonici. Čak je Galadriel ostala pola sata bez nas s tetama i igrala se sve dok nije shvatila da nas nema, onda je počela plakati. A mi smo za to vrijeme popili našu prvu kavu u miru, tišini, bez ometanja. Kakav preporod!
Odlazak na bazen
Osim toga, Vendi je dobila plivaće kožice. A Mato, njega nitko ne pita, on se smrznuo čekajući ispod tobogančića da se ona po petstoti put spusti u bazen. I tako svako jutro nakon doručka. Galadriel i ja smo se jednom okupale, ali s njom mi je bilo naporno biti na bazenu jer je pokušavala i tu sve prehodati.
Šetnjica
Zato smo mi jutra iskoristile za šetnje uz more i odlazak do Rovinja. U Rovinju, osim nas dvije i tu i tamo kojeg galeba, nije bilo nikoga. Ono, jedno skroz drugo, pravo lice Rovinja kako izgleda veći dio godine. I, što je najbolje ili najgore, mogu se zamisliti da živim u tom miru i tišini za koju godinu.
Dok se galebovi karaju zbog naših štapića
A, kad smo kod galebova, jedno smo popodne odlučili provesti na stijenama ispod hotela. Vendi je istraživala račiće, spužve, bacala kamenčiće i zabavljala se. Odjednom, graja, cika, vika. Okrenemo se, a na stijeni pokraj moje torbice stoji vrećica sa štapićima koje smo grickali. Zapravo, ne stoji više. Dva galeba su se zaletjela i otela nam vrećicu i rasuli štapiće okolo. Odmah smo se sjetili Rima i prizora kad je galeb ubio goluba nama pred očima dok smo jeli sendvič s Mortadelom iz Bille. Pa, mislim da je vrijeme da se polako udaljimo. Vendi se uplašila, Galadriel ništa nije shvaćala, a meni nije bilo svejedno. Jedino je Mato bio hrabar pa im je ostatak štapića bacio i pokupio poderanu vrećicu. U jednom trenu, gladno se jato okomilo na prosute štapiće i baš je bio prizor kao iz pjesme Vinka Coce.
Minusi – jer to sve zanima
Ima li minusa? Ima. Sitnice, ali dobro ih je imati na umu.
- Prvo, između obroka nema snackova kao u nekim drugim hotelima na ovu foru. I, to imajte na umu već kad dolazite. Naime, razmak između doručka i večere je dovoljno velik da će ovi mali sigurno biti gladni pa ponesite nešto za gricnuti, iako, prva je trgovina udaljena od hotela nekoliko minuta vožnje autom pa nije problem skočiti kad treba.
- Ako imate dijete koje od nedavno hoda ili je tek prohodalo, sigurno pada svako malo. U sobi krevet, noćni ormarići i stolić u kojem su slagalice za djecu imaju jako oštre rubove. Galadriel se vratila s modricama na više mjesta jer je upravo pala i udarila se na te rubove.
- Isto tako, klizna vrata od ormara su teška i ne puštajte djecu da se igraju s njima. Jer, prsti za čas nastradaju.
Rođendanko
Kad smo se čekirali na doručku Galadrielinog rođendanskog jutra, domaćica nas je zaustavila: “A, čekajte! Tko nam to jutros ima rođendan?”
JA! Povikala je Vendi.
Vendi, danas ima Galadriel rođendan, znaš da si joj pjevala!
“Gaja, Gaja!”
Domaćica je izvadila balone, šalicu s njenim imenom i Amarinovom maskotom, u čestitku. Galadriel je tog jutra prolazila kroz skok u razvoju i uopće je se nije dojmio rođendan, pokloni i svjećica. Ali, zato je euforična Vendi pjevala sretan rođendan tijekom cijelog doručka, a druga su djeca dolazila vidjeti naše balone. Vendi ih je odmah prisvojila, tako da ih nitko nije imao priliku dirati.
Cijena izvan sezone
Odmor izvan sezone kreće se od oko 200 eura po noćenju za puni pansion. Cijene od dana do dana variraju pa je izračun najbolje napraviti na stranici. U svakom slučaju, kad računate sadržaj koji se nudi najmlađima, hrana, usluga i kvaliteta, ovaj je odmor isplativa investicija. Ako se bacite u kalkulacije i usporedite s odmorom u nekom apartmanu, činjenicama da sadržaja za djecu nema, morate kuhati ili tražiti restoran (sad kad skoro nijedan u Rovinju nije otvoren). Shvatit ćete da biste na kraju potrošili više novca, vremena i živaca na ono što i svakodnevno možete raditi doma.
Trackbacks/Pingbacks