Novi krevet – zapravo, stari krevet, ali nova spavaćica
Prelazak na niski krevet u Montessori pristupu prakticira se vrlo rano, već nakon šest navršenih tjedana života. Montessori predlaže da se dojenče premjesti na veliki niski krevet, madrac na podu kako bi u ležećem položaju moglo iz kutka sobe u kojem spava, promatrati prostor u kojem boravi i u kojem će se kroz koji mjesec početi kretati.
Iz današnje perspektive, to mi zvuči još bolje i logičnije, nego li kad sam počela proučavati Montessori jer imam i više iskustva. I, da danas krećem ispočetka, napravila bih tako, stavila bih Vendi u niski krevet prije nego li je prohodala ili propuzala.
Nama je, ipak, trebalo malo više od šest tjedana
Ovako, nisam bila dovoljno hrabra, nisam se odvažila na tu promjenu do prošlog utorka i previše sam slušala druge. No, odredila sam, kako volim postavljati ciljeve, još u rujnu da ćemo do kraja prosinca prijeći u krevet. I, sad sam pod pritiskom postavljenih ciljeva, napisala Mati da pri povratku s ronjenja pokupi krevetić u Dubravi.
Nasljeđivanje
Tamo stoji preko trideset godina i služio je svrsi dvaput u tih trideset godina. Ja sam u vrtićkim danima noći provela u njemu. Još jedan aspekt Montessori pristupa u odgoju moje mame, koja tada nije poznavala principe Montessori pedagogije. Kad je završio svoju službu, preklopljen je i na tavanu je iza kauča stajao godinama te čekao dan kad će završiti u reciklažnom, ali danas je spašen. Dobio je novu priliku služiti Vendinim snovima. Ljetos smo ga već pripremili na to, osvježili i spremili za nove pobjede. Čekao je samo trenutak moje hrabrosti i odlučnosti.
Nova faza buđenja
U zadnje smo vrijeme, opet, ušli u neku fazu jednog noćnog buđenja. I dok mene ne bi tako lako pustila kad bih je došla umiriti i ušuškati, tati je bez problema dala da je pokrije i još mu mahnula dok bi dolazio iz sobe.
Ipak, opet nam se san rascjepkao. Ja bez nekih problema nakon buđenja nastavila spavati, a Mato bi teško ponovio dotadašnju dubinu sna. I onda, kad bi se Vendi ustala u pet, to bi bilo to od našeg spavanja.
Cjelonoćni spavanac
No, i da dobijemo priliku spavati cijelu noć u komadu, to nije tako lako. Organizmi su nam trenutno programirani na buđenje pa dok se ona ne budi, mi se budimo. Trebalo bi proći neko vrijeme da se ponovno vratimo u mod cjelonoćnog spavanja. Ali, baš kad se mi krenemo opuštati, Vendi odluči da je bilo dovoljno spavanja u komadu i da nas treba na koju minutu tijekom noći.
Ovisno o dobi, postoje različiti razlozi buđenja tokom noći
Razlog njenog buđenja počela sam tražiti u mnogočemu, No, nisam pomislila da je, možda, problem i u premalom krevetiću. Prvotni je plan bio da će od vikenda početi spavati u novom krevetu. No, imali smo izgovor, nismo ga dovezli jer je padala kiša, pa ga nismo htjeli nositi iz kuće u auto pa još do zgrade. U ponedjeljak je, isto, bilo kasno kad ga je Mato donio pa sam još malo odgodila premještanje. A, ionako sobu nisam pripremila za krevet pa sam odlučila sve odgoditi, ali samo do sutra.
Utorak – dan za promjenu
I došao je, konačno, taj utorak. Dopodne sam si uzela vrijeme za premještanje namještaja.
Cijelo mi je to vrijeme prolazilo kroz glavu pitanje kako će reagirati i koliko će trebati da se navikne na novi krevet?
Budući da nisam bila previše optimistična, odlučila sam ostaviti njen krevetić u sobi, ali na drugoj strani. Ono, ako bude baš neizvedivo i ne svidi joj se naša ideja, vratit ću je u krevetić i onda postepeno privikavati na krevet.
Previše sam razmišljala o svemu
Još smo u utorak nakon vrtića produžile baki, kako bismo omogućile tati da u pet do 12 nauči za ispit. Kao i sve do sad, položio ga je kao od šale, a na kraju se ja više živciram to nije učio onoliko koliko sam ja zamislila da bi trebao učiti.
Možda s utorka na srijedu nisam spavala zbog tog njegovog ispita, a možda zato što je Vendi prvi put spavala u svom novom krevetu.
Došle smo doma poprilično kasno i već je bila jako umorna. Ostalo nam je tek toliko vremena da je pripremimo na promjenu, okupamo i počnemo se spremati za spavanje.
Nisu mi takva popodneva uobičajena, više volimo provesti mirne sate kod kuće nakon vrtića, ali kad se sve mora poklopiti, onda se poklopi.
Ljubav na prvi pogled
Doimala se oduševljeno kad je ušla u sobu i vidjela svoju Hello Kitty i crnu ovcu Blekija u krevetu. Odmah je došla do kreveta, popela se na njega i iskoristila ga kao trampolin. Mato je legao u krevet, ali ga je silno željela izgurati iz njega. Dobar prvi dojam možda znači i dobar početak spavanja u novom krevetu. No, nisam se željela previše veseliti, bila sam oprezna. Sve do odlaska u krevet, odradili smo rituale kao i do sada. Jedino knjigu za laku noć nismo čitale na dvosjedu, već sam joj predložila da legne ili sjedne u krevet i tamo je pročitamo.
Vrijeme je
Nije se bunila, još si je ponijela jednu koju je listala dok sam ja drugu čitala. Kad sam joj rekla da je vrijeme za spavanje, legla je i tražila me da je pokrijem. Nisam mogla vjerovati kako se 19-mjesečni mali čovjek ponaša odraslo. Zagrlile smo se i poljubile, onda je još poslala i pusu tati, zagrlila ovcu i okrenula se prema zidu. Otišli smo iz sobe, pogledavajući se i zatvorili vrata. Opa, ovo je prošlo bezbolno. Ponovo smo stavili baby phone u pogon, uključili monitor i čekali neki pomak. No, ona je spavala mirno i opušteno u svojoj omiljenoj pozi s guzom podignutom u zrak, na koljenima. Kako bi u yogi stručno rekli, u pozi djeteta.
Moja noć na straži
Ipak, odlučila sam da ću tu noć spavati na kauču uz baby phone, tako da bar jedan od nas ima mirnu noć, onaj koji sutra ima ispit, naravno. Isprva, nisam mogla zaspati, pogledavala sam monitor svako malo, kao čula sam da nešto šuška. Kad sam konačno zaspala, budila sam se svako malo. Znala sam, ako nastavim ovako do jutra, bit ću kao zombi.bU nekom sam trenutku, na kraju, zaspala. Tako da mi je cijela strana tijela na kojoj sam spavala, utrnula. Odjednom, čula sam iz sobe: “A di? Di? Di?” Doteturala sam i ugledala kako na suprotnoj strani, ispod krevetića traži papuče. Inče smo ih uvijek prije spavanja ostavljale kraj krevetića pa je zaboravila da su sinoć ostale kraj kreveta.
Pogledala sam na sat, 5 i 30. Naspavala se i nije joj više palo na pamet da si legne. Naravno, ja sam se osjećala pregaženo.
Trebao je ovo biti blog pun uzbuđenja, no jedina uzbuđena tu sam bila ja
Vjerovala sam da će ovaj blog biti pun uzbuđenja, nespavanja i bježanja iz kreveta. No, on se samo sastoji od dobro naspavane bebe i nas dvoje koje se i dalje budimo ne bismo li provjerili je li možda ispala iz kreveta u snu.
Zapravo, čini mi se da je ovaj trenutak prelaska u krevet bio pun pogodak. Zahvaljujući navici odlaska na spavanje uvijek u isto vrijeme, ritualima koje prakticiramo prije spavanja i tome što već sama traži u krevet kad je vrijeme za spavanje, ova je promjena bila veći izazov za nas, nego li za nju.
O tome kako smo je naučili da sama zaspi i postigli da bez stresa odlazimo svi na spavanje pisala sam u objavi Rutina prije kreveta i kako smo Vendi naučili da se sama uspava.
Trackbacks/Pingbacks